Bilo jednom na Jugu

Snimanje glazbe za vesterne Sergija Leonea obogaćeno je sljedećom legendom: dok su u studiju snimali one famozne gitarističke dionice, Ennio Morricone nadvio se nad dežurnog gitarista te počeo vikati: “Jače okidaj te žice!“.

Zbunjeni gitarist je, malo po malo, počeo povećavati intenzitet
trzanja, dok žice nisu bile na rubu pucanja. Tek tada je maestro
Morricone bio zadovoljan.

Ova legenda pada na pamet prilikom preslušavanja soundtracka novog filma Quentina Tarantina, vesterna nazvanog “Django Unchained“. Kad se CD u playeru pokrene, slušatelju postaje jasan svijet koji glazba opisuje: bičevi šibaju, meci fijuču, životi su krhki, strasti su velike… Situacija je napeta kao žica onog gitarista i sve je na rubu izdržljivosti.

Tarantino je jedan od redatelja čiji su filmovi demonstracija savršene međuovisnosti glazbe i pokretnih slika. Neki kritičari ga nazivaju i ‘jedinim pravim rock redateljem’. Kroz posljednjih dvadeset godina zadužio nas je savršenim primjerima nadopunjavanja notnog zapisa i celuloida: svi se sjećaju Michaela Madsena koji pleše oko onog nesretnog policajca dok u pozadini svira “Stuck In The Middle With You”, Travolte i Thurmanice koji plešu uz r’n’b Chucka Berrya, ili Melanie Laurent koja priprema osvetničku buktinju u kinu uz zvukove Bowiejeve “Cat People”.

Kroz godine sasvim se približio najperfektnijem primjeru simbioze pjesme i filma – korištenju pjesme “Knockin’ on Heaven’s Door” u filmu “Pat Garrett & Billy The Kid”. Kao i u navedenom primjeru, pjesme korištene u njegovim filmovima objašnjavaju film, a film objašnjava pjesmu, uzdižući sve na jednu višu razinu. Pjesme na “Djangovom” soundtracku poredane su u redoslijedu kako se pojavljuju u filmu: maštovitiji slušatelji pred očima si mogu zamisliti Jamieja Foxxa i Christopha Waltza kako jašu kroz prerije. Svakim slušanjem film se ponovno gleda.

“I love you pumpkin” kaže Tim Roth, a Amanda Plummer mu odgovara “I love you honey-bunny” u prvoj pjesmi soundtracka “Pulp Fictiona”, nakon čega slijedi ona famozna prijetnja, i poslije mnogo dobre glazbe. Tarantino je ostao vjeran taktici ubacivanja dijaloga i ovdje: soundtrack se otvara ponovno jednom prijetnjom: “Tko se to mota po mraku! Kažite što želite ili se pripremite na smrt!” viče glumac James Russo, i zadobiva pažnju slušatelja. Tada kreće ‘retro’ tema “Django” Louisa Bacalova i Rockya Robertsa.

Slušatelj je trenutačno katapultiran pola stoljeća unatrag, u vrijeme kad se, primjerice, Gary Cooper spremao sam suočiti s bandom koja dolazi, a pjesmom svojoj Grace Kelly poručivao “Do Not Forsake Me My Darling”. Bacalov se ponovno s Eddom Dell’ Orso pojavljuje u pjesmi “His Name Was King“. Te dvije pjesme opisuju dva glavna filmska aktera. U filmskom narativu za razumijevanje likova podjednako su važne kao i kostimografija i scenarij, primjerice. U “Unchained” Tarantino je posthumno sljubio dvije glazbene legende: 2Pac-a i Jamesa Browna. Dok prvi priča a drugi vrišti, katarzično se oslobađaju poniženja, boli i frustracija koje su njihovi tamnoputi okovani preci proživljavali.

Kao što je lik dr. Kinga Shultza pisan točno za glumca Christopha Waltza, tako su neke pjesme napisane baš za potrebu ovog filma: “100 Black Coffins” Ricka Rossa, “Who Did That To You?” Johna Legenda, Morriconeova i Toffolijeva “Ancora Qui” i “Freedom” Hamiltona i Boytonove. Sve, a pogotovo posljednja, apsolutno su fantastične kompozicije koje savršeno funkcioniraju i izvan okvira filma. Inkorporirane u njega, skrojene točno po njegovim mjerama, nisu ni prevelike, ni premale. Kako bi se ono reklo, pristaju mu kao salivene.

Album zatvara “Oda Djangu” svestranog RZA-a. U njoj kao da je podvukao crtu ispod svih prethodnih pjesama na albumu, i sve sumirao u jedan mudar monolog. Po kvaliteti ona ni malo ne zaostaje za soundtrackom koji je RZA skladao za Jarmuschev film “Ghost Dog”. Tko je gledao, razumijet će.

Na ovom soundtracku sve je podešeno kako treba – folk, soul, pop, rap… slijepljeni su u neodoljiv amalgam stilova koji priča priču. Nevjerojatno, ali čak i naziv “Django Unchained” zvoni. Jednom izgovorena, riječ ‘unchained’ odzvanja zveketom prekinutog lanca, otrgnutog s izranjavanog zgloba naslovnog junaka. Quentin Tarantino je savršeni filmski DJ.