Billie Joan “Selfless”: Malo drugačiji pogled na folk

Moram priznati da sam uzeo malo odmora od recenziranja preko ljeta, pa tako tek sada pišem o novom albumu “Selfless” splitske kantautorice Billie Joan. To je njen drugi album koji dolazi nakon “Barren Land” iz 2017.

Za razliku od zagrebačkih kolegica, nekako sam dojma da se Billie i dalje nije probila onako kako bi mogla, a vjerojatno za to postoji nekoliko razloga. Prvi je naravno splitska adresa, jer na tom području najčešće uspijeva glazba ‘zabavnijih melodija’, drugi je (i dalje, nažalost) engleski jezik (kojeg je publika ipak počela prihvaćati kod nekih autora), a pod treći ulazi zapravo sve ostalo, uključujući i malo sreće koja ju još uvijek nije pomazila, koliko god se ona trudi svirati posvuda.

“Selfless” je pravi nastavak na “Barren Land” i njegova nadogradnja u svakom pogledu. I dalje je Billie odrješita, moćna, beskompromisna… Ali to jest ujedno i njen najveći minus. Dok mnogi akustični kantautori pokušavaju zavesti slušatelja, ona zvuči kao propovjednica koja najčešće priča svoje (naj)tužn(ij)e dogodovštine ili protestne priče. Generalno, to radi jako dobro, ima jaki vokal koji može iznijeti takve stvari, pa ne treba biti preveliki glazbeni rizničar da se nađu mnogi uzori i utjecaji koji sežu ponajprije 50-60 godina unatrag.

Dodatni iskorak se osjeća i u samim premazima na pjesmama jer, osim baze s akustičnom gitarom, sada imamo i mnogo drugačijih zvukova i instrumenata koji odvode pjesme u druge glazbene pravce, nisu više fokusirane isključivo na (protestni) folk. Naravno, takvih momenata je malo, ali lijepo je vidjeti daljnju nadogradnju i želju za istraživanjem nečeg novog.

Popis pjesama je zanimljivo podijeljen u tri reda po tri pjesme, te bih baš tako i ja mogao najbolje opisati album. Prve tri pjesme su najdojmljivije, slobodno bih rekao i najhrabrije. Potom dolaze tri u kojima se ukalupila u standardne žanrovske sheme u kojima je glas trebao spasiti stvar, dok završne tri su čista sloboda izražaja, pa se album ponovno digne, baš onako kako i treba.

Sve u svemu, “Selfless” je ponovno vrlo dobar album, te pokazuje autoricu koja malo drugačije gleda na trenutnu folk scenu kod nas. I to je odlično, jer treba nam drugačijih lica na sceni koja idu ‘težim putem’ da bi ostvarili ono što žele. S druge strane, ovaj album otvara lijepe mogućnosti da već sa slijedećim izdanjem dobijemo nešto kao Billie Joan & the Bend, a tad bi sve moglo još više prodisati u smislu većeg prijema kod publike.