Bili ste zločesti? Sudit će vam (M)Nemesis!

    886

    Mnemic

    Mnemesis

    Datum izdanja: 08.06.2012.

    Izdavač: Nuclear Blast

    Žanr: Groove, Industrial Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Transcend
    2. Valves
    3. Junkies On The Storm
    4. I’ve Been You
    5. Pattern Platform
    6. Mnemesis
    7. There’s No Tomorrow
    8. Haven At The End Of The World
    9. Ocean Of Void
    10. Blue Desert In A Black Hole

    Uvijek mi je zanimljivo zamišljati kako si je neki član benda važan kad smisli ovakvu kombinaciju neke fraze i spoji ju s imenom benda i – voila – “Mnemesis” je ime novog albuma Mnemic.

    Ti Danci su, ako su vam zadnja dva albuma promakla, pri početku 2000-ih.
    bili službeno ‘omiljeni bend Metallice’ (valjda je Larsovo porijeklo
    učinilo svoje). “Mechanical Spin Phenomena” zainteresirao je ljude jer
    su zvučali donekle svježe i blisko svojoj izmišljotini – future fusion
    metalu (?!?!).

    Što god to bilo, ovi moderni metalci zadnjih godina prošli su temeljite promjene u bendu. Bez pretjeranog nabrajanja, samo gitarist Mircea Gabriel Eftemie je originalni član, a nakon njega se donekle kao starosjedilac smatra vokal Bideau, koji je po broju albuma prestigao starog vokala Michaela Bogballea.

    “Mnemesis” je lagani povratak u formu, jer su se malčice zasitili. Nisu se samo vratili u formu, već su snimili i mrvicu zanimljiviji album – posebno vokalno. Sedmožičane gitare ostavile su dubinu, žestinu i onaj futuristički zvuk koji ih karakterizira, vokal malo urla, ali se ni ne libi zvučati ‘hevijanerski’ na refrenima (“Pattern Platform” i “Haven At The End Of The World“). Ali, daleko od toga da je ovo vrijedno hypea koji ovaj bend uporno doživljava.

    Muziku podržava

    Riffovi nerijetko znaju zvučati tipično i jako uobičajeno, nerijetko zaostali u davnim nu-metal vremenima u kojima ih je bolje upakirao jedan Korn, nego što se pokušavaju približiti Fear Factory ili Meshuggah.

    Tehnički precizno i klinički sterilno prolazi velika većina, a jedino je “There’s No Tomorrow” usporila i ispala gothom okupana power balada. Na kraju je “Blue Desert in a Black Hole” ipak sve poboljšala i ostavila podosta dobar okus.

    To što je vokal ovaj put više pjevao nego do sada izazvalo je sve češće usporedbe s još jednim futurističkim modernim metal bendom – Spineshank. A sumnjam da je to bio cilj. Je li to metalcore, melodični death, industrial ili groove – manje je bitno. Crossover svega i svačega nije novost, pa je Mnemic samo produljio vjeru da imaju smisla za složiti pristojan album. Ništa više od toga…

    Problemčić se javlja samo kad čovjek shvati da bendova s takvim opisom ima jako mnogo i da Mnemic, u usporedbi s prostorom koji dobivaju, imaju podosta oštru, a često i – bolju konkurenciju.

    Muziku podržava