Mnemic
Mnemesis
Datum izdanja: 08.06.2012.
Izdavač: Nuclear Blast
Žanr: Groove, Industrial Metal
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Uvijek mi je zanimljivo zamišljati kako si je neki član benda važan kad smisli ovakvu kombinaciju neke fraze i spoji ju s imenom benda i – voila – “Mnemesis” je ime novog albuma Mnemic.
Ti Danci su, ako su vam zadnja dva albuma promakla, pri početku 2000-ih.
bili službeno ‘omiljeni bend Metallice’ (valjda je Larsovo porijeklo
učinilo svoje). “Mechanical Spin Phenomena” zainteresirao je ljude jer
su zvučali donekle svježe i blisko svojoj izmišljotini – future fusion
metalu (?!?!).
Što god to bilo, ovi moderni metalci zadnjih godina prošli su temeljite promjene u bendu. Bez pretjeranog nabrajanja, samo gitarist Mircea Gabriel Eftemie je originalni član, a nakon njega se donekle kao starosjedilac smatra vokal Bideau, koji je po broju albuma prestigao starog vokala Michaela Bogballea.
“Mnemesis” je lagani povratak u formu, jer su se malčice zasitili. Nisu se samo vratili u formu, već su snimili i mrvicu zanimljiviji album – posebno vokalno. Sedmožičane gitare ostavile su dubinu, žestinu i onaj futuristički zvuk koji ih karakterizira, vokal malo urla, ali se ni ne libi zvučati ‘hevijanerski’ na refrenima (“Pattern Platform” i “Haven At The End Of The World“). Ali, daleko od toga da je ovo vrijedno hypea koji ovaj bend uporno doživljava.
Riffovi nerijetko znaju zvučati tipično i jako uobičajeno, nerijetko zaostali u davnim nu-metal vremenima u kojima ih je bolje upakirao jedan Korn, nego što se pokušavaju približiti Fear Factory ili Meshuggah.
Tehnički precizno i klinički sterilno prolazi velika većina, a jedino je “There’s No Tomorrow” usporila i ispala gothom okupana power balada. Na kraju je “Blue Desert in a Black Hole” ipak sve poboljšala i ostavila podosta dobar okus.
To što je vokal ovaj put više pjevao nego do sada izazvalo je sve češće usporedbe s još jednim futurističkim modernim metal bendom – Spineshank. A sumnjam da je to bio cilj. Je li to metalcore, melodični death, industrial ili groove – manje je bitno. Crossover svega i svačega nije novost, pa je Mnemic samo produljio vjeru da imaju smisla za složiti pristojan album. Ništa više od toga…
Problemčić se javlja samo kad čovjek shvati da bendova s takvim opisom ima jako mnogo i da Mnemic, u usporedbi s prostorom koji dobivaju, imaju podosta oštru, a često i – bolju konkurenciju.