Bezobrazno dobar bend uživo

    3086

    Depeche Mode

    Tour Of The Universe: Barcelona 20/21.11.09

    dvd Live

    Datum izdanja: 08.11.2010.

    Izdavač: Mute / Dallas Records

    Žanr: Alternative, Elektronika, Rock, Synthpop

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. In Chains
    2. Wrong
    3. Hole to Feed
    4. Walking in My Shoes
    5. It’s No Good
    6. A Question of Time
    7. Precious
    8. Fly on the Windscreen
    9. Jezebel (Martin Gore)
    10. Home (Martin Gore)
    11. Come Back
    12. Policy of Truth
    13. In Your Room
    14. I Feel You
    15. Enjoy The Silence
    16. Never Let Me Down Again
    17. Dressed In Black (Martin Gore)
    18. Stripped
    19. Behind The Wheel
    20. Personal Jesus
    21. Waiting For The Night
    22. World in My Eyes
    23. Sister Of Night (Martin Gore)
    24. Miles Away/The Truth Is
    25. One Caress (Martin Gore)
    1. In Chains
    2. Wrong
    3. Hole to Feed
    4. Walking in My Shoes
    5. It’s No Good
    6. A Question of Time
    7. Precious
    8. Fly on the Windscreen
    9. Jezebel (Martin Gore)
    10. Home (Martin Gore)
    1. Come Back
    2. Policy of Truth
    3. In Your Room
    4. I Feel You
    5. Enjoy The Silence
    6. Never Let Me Down Again
    7. Dressed In Black (Martin Gore)
    8. Stripped
    9. Behind The Wheel
    10. Personal Jesus
    11. Waiting For The Night

    Terminologija ‘jedan od najboljih’ često je korištena kod pričanja i pisanja o nekom bendu, a koliko je ustvari to ‘jedan od …’, je li ‘od tri, pet, deset …’, počesto ovisi o osobnim afinitetima izlagatelja.

    Što je razumljivo i logički, barem onima koji takve stavove iznose, no
    postoje bendovi koje u tu kategoriju morate naprosto svrstati, bez
    obzira odgovaraju li vam osobno ili ne.

    Nikakve sumnje nema da je momcima iz Depeche Mode mjesto u visokom glazbenom društvu, a mnogo je, desetak, stotinu, tisuću, razloga za to. Njima od samih početaka nije, poput recimo, novoromantičarskih im kolega, glavni cilj bio što ‘napirlitaniji’ izgled pa nisu, npr. u spotovima, sličili više lutkama u izlogu nego glazbenicima.

    Silovanje medija do besvijesti, izlasci i ‘furanja’ s manekenkama, uz usputno slamanje milijuna djevojačkih srdašaca, što je za sobom povlačilo i nabijanje kompleksa dečkićima, također im nije bio prioritet. Njihov je centar događanja bila glazba, njezina dubina (i tmina) i već su u ranim osamdesetima stvorili standarde za elektronsku glazbu koje je i dan-danas nemoguće nadmašiti.

    Muziku podržava

    Dakako, ‘priuštili’ su si i oni raznorazna ovozemaljska zadovoljstva, no nekako mi se činilo da su bili odmjereniji, umjereniji, pa i prirodniji. Ne uvijek, ali… Da je taj i takav put bio ispravan, najveći dokaz leži u činjenici da traju li traju (i trajat će), dok se za većinu njihovih suvremenika ili ne čuje, ili čuje tu i tamo, i to uglavnom kada objavljuju neke nove, uglavnom beznačajne ploče, budu uhvaćeni u nekim nepodopštinama, čiste ulice ili pak završavaju u ‘bajbuku’.

    A čak ima slučajeva da su ih, govorim iz neposrednog iskustva, i neki najodaniji fanovi odavno prekrižili. Depeche Mode, za razliku od njih, imaju kontinuitet, i zato nemaju takvih ili sličnih problema niti sada, kada objavljuje jako diskutabilne albume tipa “Sounds Of The Universe“, koji su daleko ispod renomea jednog takvog benda.

    Tome usprkos, spadaju u sam vrh svjetskih koncertnih atrakcija. Mislim, među pet-šest najatraktivnijih i najtraženijih live izvođača, bez obzira što ih se gleda skoro tri desetljeća. I još su uvijek bezobrazno dobar bend.

    Ne znam slaže li se s tom procjenom veći ili manji dio ekipe koja ih je vidjela lani u Zagrebu, no ja tako mislim i bit ću se slobodan ovdje tako izraziti. A i od koncerata koje sam u životu vidio, taj bez pardona stavljam u svoj Top 10 izbor.

    Posebno mi se dopala izrazito nabrijana, glasna, čak i dosta agresivna svirka za ovu vrstu glazbe, te dakako, vizualizam na respektabilnom nivou, a i sam bend, koji je izgledao i zvučao kao prije 20 i više godina. Bez obzira što je Dave malo prije toga imao borbu sa zloćudnom bolešću. I dobio je, hvala Bogu.

    Pa iako nešto slabije pjeva, i dalje se puno migolji, izvija, a karizma i neupitno, istinsko i neporecivo liderstvo i dalje je nešto što je nemoguće ne primijetiti. No ono što, iskreno, do tada nisam očito dovoljno primijetio, a stvarno ih slušam od početaka, izvanredan je vokal ‘sive eminencije’ benda Martina Gorea, čovjeka koji godinama, više ili manje, živi u Daveovoj sjeni.

    Naravno, mislim na manju medijsku eksponiranost, jer svima koji i najmanje poznaju Depeche Mode, jasna je njegova uloga, a o utjecaju na glazbu nepotrebno je govoriti. Dakle, nešto slično što smo i mi mogli vidjeti, da napokon prijeđem na konkretniju analizu ovog izdanja.

    Mada, teško da se ima puno što za dodati na dojmove iz Zagreba, pa ranije rečenice smatrajte ‘seciranjem’ ovog izdanja, snimljenog, kako se vidi iz naslova, dvije noći zaredom u Palau Sant Jordi u Barceloni.

    Noći koje su donijele Španjolcima, a i drugima koji su bili tamo, brojne trenutke za pamćenje, svima ostalima zapis s kojim će se prisjetiti, i u miru pogledati ono čega su jednom bili dio. A i da, eventualno, poput mene, u miru mogu izanalizirati neke stvari koje su jednostavno morale biti propuštene.

    No da vlada totalna ‘zaljubljenost’ između benda i publike, i to u oba smjera, nešto je što se nije moglo propustiti uočiti, a vidljivo je i ovdje. Što po dupkom punoj dvorani, što po zborskim ‘back’ vokalima, što po odnosu benda naspram obožavatelja, koji nikada i nije bio upitan. Da ne nabrajam dalje, ima toga ‘na tone’.

    Standardna edicija, ova ovdje, sastoji se od dva audio i jednog vizualnog diska, a uz nju izašlo je i deluxe izdanje s dodatnim DVD-om, te Blu-ray, što ga čini prvim Depeche Mode izdanjem tog tipa.

    DVD standardne edicije sastoji se od 21 ‘osnovnih’ i četiri bonus pjesme, tako da se na taj način ‘pokrilo’ oba koncerta, s obzirom da neke od pjesama nisu bile izvedene obje večeri, i one su bonusi, a sve skupa je malko pomiješano. “People Are People” je naslov koji će velikoj većini, u koje i ja spadam, prvi upasti u oko kao onaj kojeg nema, a nekako smo na tu pjesmu naučeni i definitivno spada u red najvećih hitova benda.

    Ipak, vjerujem da se neće puno žaliti zbog njezinog izostanka, jer ima se tu štošta za vidjeti i čuti. Oba CD-a su ‘kopija’ DVD-a podijeljena na dva dijela, s time da ni na jednom od njih nema bonusa, što će reći da su audiofili ostali uskraćeni za, recimo, “World In My Eyes“. A svi skupa uskraćeni smo za bolji sound koji se očekivao i morao dogoditi, no ovdje je, u prvom redu na CD-ima, malo, ili malo (pre)više ‘pretanak’.

    No opet ne toliko jako i ne tako puno da bi značajnije poremetio uživanje u koncertu, ali da se poznaje, to nema dvojbe. Jednako kao što nema dvojbe da je ovo materijal koji će krasiti police mnogih ljudi koji vole Depeche Mode, mnogih kojima baš nisu najdraži, ali ih poštuju, ali i mnogih koji su se s njima ‘upoznali’ baš na “Tour Of The Universe“.

    Definitivno, koliko god da taj bend ima izdanja iza sebe, koliko god se mnogima možda to činilo puno, pretjerano, reklo se i mislilo ‘ne opet koncertni Depeche Mode’, ovo je još jedno bez kojega se ne bi smjelo biti i bez kojega bi mnoge fonoteke mogle ‘trpjeti bol’ ili najmanje, imati jednu poveću rupu na polici.

    Uz jako dobar koncert, razloge zašto je tome tako naveo sam u početku analize, pa da se više ne ponavljam. Ipak, ako se netko previše dvoumi, nije na odmet ponoviti da će u slučaju nabavke ovog izdanja imati prigodu pogledati veliki nastup velikog benda s velike turneje. Dovoljno za razmisliti?

    Muziku podržava