Bez iznenađenja: atmosfera i ekspresija

    1071

    Sons and Daughters

    Mirror Mirror

    Datum izdanja: 13.06.2011.

    Izdavač: Domino Records / Dancing Bear

    Žanr: Post-Punk, Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Silver Spell
    2. The Model
    3. Breaking Fun
    4. Orion
    5. Don’t Look Now
    6. Ink Free
    7. Rose Red
    8. Axed Actor
    9. Bee Song
    10. The Beach

    Čak ni trogodišnji period ‘kreativne inkubacije’ nije uzburkao značajnija inovativna strujanja na recentnom izdanju glasgowske skupine Sons and Daughters.

    Mirror Mirror” obilježava kontrast: sadrži varijacije već ustaljenih
    žanrovskih obrazaca (punk rock, garage rock, post punk, electro, dance)
    iz poprilično konzistentne diskografije, no istovremeno ga sablasno
    nadvisuje tendencija ‘radikalni rez’.

    Tekstura gotovo nalikuje na punk rock/post punk remake nijemog crno-bijelog horora Roberta Wienea iz 1920. godine “Kabinet doktora Caligarija”. Drugim riječima, heterogenost zvuka uvelike se gradi na inspiraciji crpljenoj iz melodija klasične post punk plejade (Joy Division, Talking Heads, Siouxsie and The Banshees, čak Television), gdjegdje izmiješanih s nadahnutim izdanjima recentnijih bendova (Yeah Yeah Yeahs, The Raveonettes, Hot Chip ili The Dirtbombs).

    Ali bez uočljivijeg ‘čimbenika razlike’ zvukovni integritet ovdje stvara blagu monotoniju, što upućuje na nedostatak imaginativne odvažnosti. Između vještih instrumentalnih i tekstualnih bravura izranja ‘autorska’ suzdržanost. Zatomljuju se nove istraživačke mogućnosti nauštrb solidne i provjerene kvalitete.

    Muziku podržava

    Međutim, krajnja zaokruženost izostaje. Otvorena struktura izdvaja “Mirror Mirror” iz učmalosti prosjeka. To se prvenstveno očituje u ‘minimalističkim’ aranžmanima, točnije, furiozne distorzije i žestoke riffove zamjenjuje decentna instrumentalizacija (naglašeni su već karakteristični bubnjevi, izraženi synthovi), te dopunjuje uravnoteženost vokalnih dionica Adele Bethel i Scotta Patersona (isprepletenost doziva-odgovora, ponavljanja, jeka).

    Koherencija se možda postiže oko stvaranja napetosti, tematski mračne i jezive atmosfere (npr. ubojstva, strasti, fatalna seksualnost, nasilje) uz neizostavni plesni ritam, no ekspresija teži daljnjoj razradi. Nedorečenost implicitno najavljuje taj ‘radikalni rez’, reinvenciju citiranog materijala (popularnog imaginarija i glazbenih uzora), te buduće stilističke mijene, zaokrete u stvaralaštvu Sons and Daughters.

    Već uvodna skladba “Silver Spell” postepeno gradi anksioznu atmosferu i ocrtava opće stanje uznemirenosti na albumu. “Breaking Fun“, “Rose Red” i “Axed Actor” (literarizacija slučaja Crne Dalije) vrijedi izdvojiti kao okosnice snažne punk-rock-dance dinamike. Zvuk tipkanja na pisaćoj mašini obilježava beznađe u skladbi “Ink Free“, a tiho mrmljanje Bethelinog vokala u “Bee Song” iz pozadine slijede jednolični onomatopejski zvukovi ‘bzzzz bzzzz’, dok gotovo reprezentativnu izražajnost i ugođaj post punka nalazimo u “Orion“.

    Muziku podržava