Beskompromisna alternativna maslačkova djeca

Alternativa u našoj regiji cvjeta, svi pridonose zanimljivosti jedne nove scene koja je toliko udaljena od svjetla velikih pozornica i medija. Šteta, to je prevelika šteta…

Dandelion Children su dio te scene, još jedan odličan bend koji je velikom broju ljudi potpuno nevidljiv, a uopće to ne zaslužuje. Iza sebe imaju već gomilu albuma (ovo im je već šesti!) u relativno malo godina koliko postoje i svakim novim albumom idu naprijed, pa tako slobodno možemo reći da je novi “Dandelion Children” pravi pokazatelj što je ljubljanski trojac sposoban napraviti.Baza njihove svirke je zaronjena duboko u alternativnu glazbu zadnjih dvadesetak godina, od Nirvane naovamo s time da se lagano znaju prošetati različitim pododrednicama tog žanra. Igra gitare i ritam sekcije je osnova svake pjesme, a odličan vokal pridonosi cjelokupnoj slici Dandelion Childrena.Uvodna intro “Rockn’Roll Has Got To Go” vodi nas u “Wooden Animal” koja nalikuje na mnoge američke rockere iz ’90-ih, “Never Handled” pokazuje kakav se bijes može izazvati s prividno laganijom pjesmom, “Renewed” ima pomalo peppersovsku funky atmosferu, “Feels Like Paradox” zvuči kao The Vinesi iz najboljih dana (da, to je ono kratko vrijeme oko prvijenca “Highly Evolved”), dok “Goalless Confessions” nalikuje na The Beatlese koje su pregazili Nirvana i Jet.

Opisano je svega šest uvodnih skladbi, ali je i to dovoljno da se vidi kako su Dandelion Children beskompromisan bend koji je spojio mnoge alternativce u jedan začarani krug koji se sluša u jednom dahu. Izvrsni vokali i odlična glazbena igra instrumenata, pokazuje nam da ‘djeca maslačka’ uopće nisu djeca, već zreli glazbenici spremni na velike stvari.

Šesti album malotko od naših alternativaca ne doživi jer ih prije ubije spoznaja da se ne može živjeti od takve glazbe u nas, pa se okreću drugim životnim pozivima. Drago mi je da Dandelion Children nisu pokleknuli, a ujedno su i dovoljno mladi da izdaju još najmanje toliko albuma. Ako će i dalje rasti iz albuma u album kao dosad, vjerujem da ćemo još itekako čuti za njih…