Stereophonics
Decade In The Sun: Best Of
Datum izdanja: 27.10.2008.
Izdavač: V2
Žanr: Rock
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Oduvijek sam smatrao da će kompilacija najvećih hitova grupe Stereophonics biti odlična, budući da su tipičan produkt moderne glazbene industrije gdje se na studijskim albumima sve svodi na nekoliko zanimljivih pjesama i brdo smeća, tek toliko da se upotpuni minutaža. Tako niti jedan njihov album nije iznadprosječan, ali su iznijeli mnoštvo pamtljivih pjesama po kojima su prepoznatljivi i relativno popularni (barem na Otoku).
“Decade In The Sun: The Best Of Stereophonics” sažima karijeru Stereophonicsa, odnosno njihovih šest albuma u 15-ak godina karijere. Osim 18 ‘ultimativnih hitova’ tu se nalaze i dvije nove pjesme koje se odlično uklapaju u cjelinu jer niti su slatke, niti slane, već tipične bendovske ‘upotpunjalke’ što znači; ništa zanimljivo.
Bend je shvatio koja im je pjesma najznačajnija u karijeri pa ju je iz tog razloga i stavio na sam početak kompilacije. Naravno, riječ je o “Dakoti”. “Dakota” se dogodila u vrijeme kada su svi počeli otpisivati bend, budući da je brit-pop izumirao, a oni su i dalje koračali po njemu kao da je bitka Oasis-Blur još uvijek u punom jeku.
Ostatak materijala je solidno raspoređen po svim albumima počevši od “Word Gets Around” do pretprošlogodišnjeg “Pull The Pin” s nizom singlica koje su često znale biti puštane i u našem radijskom eteru poput “Have A Nice Day“, “Vegas Two Times“, “Handbags And Gladrags“, “Maybe Tomorrow” i mnoge druge. Sve su to pjesme koje su bile popularne nekoliko mjeseci, a sada ih se malo tko sjeća.
Interesantna stvar je što su neki singlovi odbačeni i postavljeni tek u Deluxe Editionu. U prvom redu to se odnosi na neke najavne singlove (primjer “Madame Helga” s “You Gotta Go There To Come Back” koja je dosegla Top 5), zanimljive kombinacije poput one s Tomom Jonesom u pjesmi “Mama Told Me Not To Come” (također Top 5 singl) ili odlične balade poput “Since I Told You It’s Over“.
Kada bi se gledala samo statistika britanske top ljestvice, Stereophonicsi bi bili jedni od najvažnijih izvođača zadnje ‘osunčane’ dekade jer je svaki njihov album zasjeo na vrh ljestvice (osim prvijenca), a imaju čak i 11 Top 5 singlova. Pitanje slijedi… Zašto ne pune velike dvorane poput U2, The Rolling Stonesa, Musea, Kings of Leon…? Jednostavan je odgovor! ‘Veliki’ su samo na domaćem terenu, a i to jenjava, uskoro će i tome doći kraj što dokazuje i rezultat posljednjeg singla “You’re My Star” s ove kompilacije.
Ne znam što bi Stereophonicsi trebali napraviti da postignu značajan internacionalni uspjeh jer već 15 godina se trude oko toga i više manje su neuspješni, osim u nekoliko primjeraka što dokazuje i ova kompilacija koja je previše bazirana na početak karijere, što je i logično, budući da zadnjih 5-6 godina rapidno pada popularnost, ali i inspiracija benda.
Da se za kraj vratim na svoju početnu misao o tome kako će biti odlična kompilacija hitova Stereophonicsa u kojoj sam se gadno prevario, budući da Stereophonicsi imaju 5-6 dobrih do izvrsnih pjesama razvrstanih na oba ova CD-a, a ostalo je ipak jad i bijeda, odnosno mnogo zaostaje za njihovim idolima iz zlatne brit-pop generacije počevši od Oasisa, Blura, Suedea, The Vervea, Pulpa, Travisa, Manic Streeet Preachersa, Primal Screama, Coldplaya… Mislim da sam ih dovoljno nabrojao jer nakon još niza bendova, tek onda dolazi na red Stereophonics.
