Bend s juga koji će ‘zbunit’ sjever, istok i zapad

U posljednjih godinu-dvije, hrvatski diskografi su počeli više podržavati i vjerovati malim bendovima, pa se dogodio pravi procvat rock scene s nizom zanimljivih debi izdanja. U cijelu tu priču bi se mogao ubrojiti i Zbunjeni, iako oni imaju već prvijenac koji je izašao još daleke 2001., ali kako nisu ništa posebno od tada napravili, njihov drugi album “Pilula” dolazi u pravo vrijeme.

Nastali su prije 10 godina u Makarskoj, te samo dvije godine potom snimaju najavni album “Zbunjeni” kojeg su pokušali koncertima ispromovirati, ali ipak im to u globalu nije uspjelo, iako su postali pomalo kultni bend u svom kraju. Tada su shvatili da uspjeh ne dolazi preko noći, te su polako iznova počeli graditi karijeru.

2007. potpisuju za novonastalu podetiketu Dallas Recordsa, Denyken Music, te je to bilo novo rođenje benda. Pod budnom paskom samog Denykena, dečki su počeli slagati novi album koji je ovih dana i ugledao svjetlo dana.

Ne tako davno, Denykenu se omaklo pa je napravio loš posao s još jednim južnjačkim bendom (Ovako zvučimo), tako da sam malo sa skepsom primio ovo izdanje, misleći da bi se mogla dogoditi neka slična stvar, ali “Pilula” je sasvim druga priča.

Denykenov tipičan vrlo radiofoničan zvuk idealno se poklopio s pop-punk-rock pjesmama Zbunjenog, tako da je krajnji produkt iznimno interesantan.

Po glavnim uzorima, Zbunjeni bi se uklopili u trenutnu britansku indie rock scenu s nizom bendova koji su tamo harali zadnjih 20-30 godina, ali imaju i jaki domaći štih, prvenstveno u bendovima poput Prljavog kazališta (ali njihov raniji period, ne zadnjih 15-ak godina), Pips Chips & Videoclips i u nekim trenucima Vatre, ponajviše zbog Denykenovog karakterističnog rukopisa.

Koristeći takvu bazu, na nju su nadogradili niz zaraznih melodija čime je bend dobio jednu komercijalnu dimenziju, a da se pritom nije izgubio svojevrsni bunt benda.

Naslovna “Pilula” je pomalo autobiografska jer u njoj objašnjavaju stvari koje su se događale između dva albuma, niz koncerata, odlazaka iz benda, medijski zaborav… Pjesmu vodi ljepljiv refren u stilu ranijih Prljavaca i uz malo ‘guranje’, ova pjesma bi mogla postati jedan od iznenađujućih ovogodišnjih hitova.

Sljedeća “Izgubljena generacija” je nešto mračnija i žešća, ali je ponovno u prvom planu nabrijani zvuk s melodičnim gitarama uz interpretaciju à la jako inspirirani Mladen Bodalec.

“Laku noć herojima” je jedna tipična srednjostrujaška rock skladba, “Rođen u gradu” zvuči kao meki Rage Against The Machine, “O je” je vrlo snena, “Minuta” ih pokazuje kao žestok bend kojem gitare zamalo eksplodiraju, dok je “Malena” još jedan klasičan pop rock komad idealan za koncertne izvedbe.

Zbunjeni su pokazali da nisu zbunjeni, već da su pravi mainstream bend koji bi uskoro mogao iskočiti u prvi plan, posebno ako će se ugledati na Vatru i žestoko baciti u koncertnu promociju albuma. Potencijal imaju (najbolji dokaz je ovaj album), milozvučne pjesme su također tu, povremeno potegnu i nešto žešće što će zadovoljiti malo kritičnije slušatelje, pa ovako, na prvo slušanje, imaju dobitnu kombinaciju.

Nakon bijega Vatre od njega, Denyken je pronašao novi bend s kojim je pronašao idealnu kemiju producenta i benda, pa vjerujem da će na obostrano zadovoljstvo ta suradnja i dalje trajati.

Nije da “Pilula” nema svoje lošije momente, ali ukupno gledajući, to je vrlo dobar srednjestrujaški album koji bi mogao iznenaditi sve strane svijeta u ovoj godini.