Sevendust
Cold Day Memory
Datum izdanja: 20.04.2010.
Izdavač: 7 Bros. Records
Žanr: Metal, Rock
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Ako nije potrgano, nemoj ni popravljati… Ljepše ta poslovica zvuči na engleskom, ali skroz je očito da alternativni metalci, grooveri, rock-metalci, nu-metalci Sevendust prate provjerene staze.
Njihov osmi album u samo 13 godina dokaz je da su fanovi gladni njihovog
moćnog i pitkog zvuka, a jedino što se promijenilo je povratak
originalnog i privremeno odsutnog gitarista Clint Lowerya.
Možda to i ne bi trebala biti toliko bitna činjenica jer Sonny Mayo nije loša tvornica riffova, ali očito je da Lowery, koji se u međuvremenu družio sa svojim burazom i Kornom, puno znači ovoj ekipi. Uspjeli su snimiti album puno bolji i zanimljiviji od zadnja 2-3 izdanja.
Još od kraja ’90-ih. Sevendust su imali posebno mjesto koje su uvijek nadopunjavali novim moćnim riffovima. No, činjenica je da su s “Next”, “Alpha” i “Chapter VII” rijetko koga zainteresirali. Zato sve skupa i stoji malo zamagljeno u njihovoj karijeri. Zato je “Cold Day Memory” vratio… nešto.
Melodije, jaki riffovi, bubnjevi sa svojom svrhom prekrili su cijeli album pa se, kao i uvijek, nađe fillera koji zvuče kao pravo srce Sevendusta. Te stvari i ne treba previše opisivati, jer je svima jasno što to znači. S druge strane nježna “Unraveling” jedan je od njihovih najuspješnijih singlova, a “Splinter” i “The End is Coming” vratili su njihove najbolje trenutke s albuma “Seasons” i “Animosity”.
Upravo “The End is Coming” je pravi opis ovog benda i vjerojatno najbolja na albumu. Za kraj, valjda je Morgan Rose zadužen za najgrowlerskije pjevanje na “Strong Arm Broken“.
Sevendust imaju dvije šanse s ovim albumom. S jedne strane, svoje fanove nisu razočarali niti jednim albumom i mogu dobiti samo nove – one iz mainstream svijeta. Ali s druge strane, sličnim pristupom u zadnjem desetljeću sumnjam da konstantno dobivaju nove, jer su sa 8 albuma sigurno isfiltrirali sve što su mogli.
No i dalje ostaje onaj poznati stav – Sevendust su dovoljno melodični da vas ekipa ne gnjavi što im puštate ‘tamo nekakve neslušljive urlatore’, ali i dovoljno žestoki da ne zaspete ili da vas nitko ne optuži da slušate papčinsku muziku. I “Cold Day Memory” ispunjava tu ulogu.