‘Banket’ za više kultura

Na početku treba reći da je žalosno što se za disk hrvatskog benda Popeye koji je dva puta bio na Crnom Mačku, dobio nagradu HGU-a za produkciju pjesme “Che Bella Chita“, koji se vrtio na radio Maestralu, čiji su se spotovi vrtjeli na Hit Depou i u susjednoj nam Italiji, uopće nije čulo.

Naime “Domaći benzin” je na tržištu već više od pet mjeseci, a nije bilo nikakve promocije, turneje plakata, koncerata – ničega. Na takvom propustu možemo zahvaliti distributeru, Dancing Bearu, koji je prodao primjerke albuma, onima koji su više manje naletili na njega, a momcima nisu ponudili ništa od gore navedenog, e pa slaba je to promidba hrvatske alternative.

“Domaći benzin” je, za početak, definitivno zaslužio popularnu američku naljepnicu ‘Parental Advisory’, momci su si dali oduška. No, to je naš materinji jezik, problem je što sve živo razumijete. Možda se nekome učini šokantnim no tako je. Zašto nas primjerice ne šokira neki ‘fuck’ ili ‘mutherfucker’ ili ‘cock sucker’, a primamo se za glavu kada čujemo, jelte, ‘jebem ti mater’.

U globalu prvi dojam diska je prosječan, ja sam tek nakon trećeg preslušavanja otkrio najjače adute i ostao zatečen kako se jedan bend može u tako kratkom vremenu zavoljeti. Svaka čast Igoru (Ferenac-vox, gitara), Gianeu (Bonassini-vox), Željku (Zirdum, Zhizhi-vodeća gitara), Marku (Matijašić, Mrlja-bass), Robertu (Legović, Lego-bubanj), 2207 (precusions) i Darku (Pap, DJ Skill-turntables) što glavom kroz zid hoće pokoriti hrvatsku estradu, a nekakovim nu-metalom u ovim našim okvirima nadam se da shvaćate da je to približno jednako nuli.

Album je sniman u Puli, u Marana Studios-Peroj 2001/02. Snimatelji: Emil Koller, Tonči Horvat – Hus i Ivan Petrić – Ivke koji je također i miksao i producirao uz osvrt Marana Monstersa. Tu treba napomenuti da je produkcija ne samo “Che Bella Chita” već i cijelog albuma na najvišoj mogućoj stepenici za ovakav tip glazbe na ovim prostorima, a mastering i snimka bubnja je fantastična.

Oko dizajna CD-a potrudili su se sami dečki iz Popeyea uz pomoć Matije Debeljuha (koji je potpisuje spotove). Flamable “P” cover, čitka slova, nekoliko minijaturnih slika i tekstovi onako ‘retro’ – ne po redu i ne cijeli…

“Domaći benzin” je po meni jedan ‘banket’, za više kultura. ‘Večera’ na kojoj ćete naći sve na ‘stolu’, jer među 11 pjesama ponuđenih na albumu ćut ćete hip-hop, nu-metral, chil-out, a uz sve to će te se i dobro zabaviti. Dobro, nije sve baš tako krasno ima tu i ‘ljiga’ kao što su “Jer…” i “Bla-bla” (no jebiga to hrvatsko tržište puši), i da nema tih pjesama ja ne bi imao išta loše reći o ovom uratku. Odlični vokali, tekstovi pomalo buntovnički, politički angažirani, opušteni, opušeni, smiješno ozbiljni s paradoksalno optimističnim pristupom govore o problemima u kojima se svi mi nalazimo.

Na nekim dijelovima meni fali gitara. Npr. Na pjesmi “Govno“, ovakva je OK, a da tu Zhizhi još malo zaprži bila bi još bolja. Od pjesama ću rado izdvojiti “Pankitzu” kao prvu koja me je nasmijala i digla adrenalin, “III faze” kao odličnu tekstualnu hip-hop stvar. “Zavezan” je jevena, “Mottafucka” je, pak, smotaj nešto, nešto cugni, zavali se, opusti, mozak na pašu i stisne ‘repete’.

Na kraju treba reći da je Popeye u živo puno bolje iskustvo, te da je “Domaći benzin” pravo osvježenje na ovoj našoj prekonzervativnoj i šabloniziranoj estradi. Momci sretno sa slijedećim albumom (nadam se zeru žešći). Respect!