Balavac Jasenko i šminker Mladen

Dvije godine nakon albuma “Korak od sna” i tri godine prije ploče “Zaustavite zemlju”, 1985., Prljavo kazalište je objavilo svoj ‘bijeli’ album, koji je ovih dana ponovo izdan, na CD-u.

Na omotu ploče možemo pronaći fotografiju (koje je načinio tada mladi i perspektivni fotograf Ivo Pukanić) tada mladog Mladena Bodalca kako nosi najmoderniju fudbalerku a la Bono Vox (iz vremena albuma “The Unforgettable Fire”) i izrazom lica koje otkriva velikog frajera, a rame uz rame mu stoji napaćeni žgoljo grozničavog pogleda koji se odaziva na ime Jasenko Houra, dok su se basist Ninoslav Hrastek, bubnjar Tihomir Fileš i gitarist Marijan Brkić po izgledu i odabiru odjeće smjestili između ova dva ekstrema.

To je bend Prljavo Kazalište, sastavljen od gradskih momaka koji vole ići na utakmice, možda su pomalo i sirovi, krasio ih je britak smisao za humor, šlampavost i gard dobrodušne radničke klase koja voli dobar mainstream rock’n’roll, a album “Zlatne godine” je zbirka 9 pjesama od kojih su 8 stvari bržeg i srednjeg tempa. Jedini izuzetak je balada “Ma kog me Boga za tebe pitaju” kojom taj album završava.

U ovoj fazi Prljavce i pogotovo njihovog autora Jasenka Houru krasila je sklonost springsteenovskom senzibilitetu (zlobni jezici kažu i malo više od toga), upristojeni prostakluk (dovoljno umiven da izbjegne ruci tada moćnih cenzora) i iznad svega, ulični credo. Pod riječju ulični credo podrazumijeva se neposrednost u izrazu, istaknuta neurotičnost i pozitivna drskost (stav “‘ajmo se usuditi nešto učiniti, pa što bude”). Na ovom su albumu Prljavci uspjeli staviti u prvi plan svoj šarm i duhovitost.

Pjesme su uglavnom jednostavne po strukturi, ali su odsvirane s velikom dozom empatije za materijal, a osim proslavljenih “Ne zovi mama doktora” i “Ma kog me Boga za tebe pitaju”, “Groblje slonova” i “Dan za danom” spadaju, ako ne u sam vrh, onda u bar u gornji dom opusa Prljavog kazališta.

Tu je i zezalica “Sladoled“, a i “Pod sretnom zvijezdom mi smo rođeni” te naslovna pjesma su vrlo dobro napisane, odsvirane i otpjevane. Ostatak materijala na ploči ne odstupa pretjerano od spomenutih pjesama.

Objavljena 1985., ploča “Zlatne godine” je doživjela veliki komercijalni uspjeh, a sa četvrtstoljetnim odmakom moguće je konstatirati da je riječ o vrlo dobrom albumu, no tragično je da ovo izdanje, koje bi trebalo biti slavljeničko, ima tako kilavu opremu.

Skoro 25 godina kasnije, Hourin credo se prilično istopio, a Kazalište je zaplivalo vodama kojima se niti jedan bivši punker ne bi približio ni na 50 metara (čitaj: medijska sponzorstva od Narodnog radija, odabir kičastih omota za albume, koketerija s konzervativnom desnicom). No, ploče kao što su “Zlatne godine”, “Devedeseta“, “Zaustavite zemlju” ili pak njihov debi te “Crno-bijeli svijet” su albumi po kojima ih se treba pamtiti.