Baladna dramaturgija u prvom planu

Glasvegas spada među najbolje britanske bendove koji su se probili u posljednjih pet-šest godina, a posebno je dojmljiv njihov prvijenac “Glasvegas” iz 2008. kojeg možemo proglasiti jednim od najvrijednijih albuma prošle dekade na Otoku.

Kraj ljeta Glasvegas je označio za izdavanje novog albuma, trećeg po redu. Ime mu je “Later…When The TV Turns To Static” i odmah u startu možemo reći da im je to najslabiji uradak dosad.

Većina pjesama je stišana i sama glazba kao da je bačena u drugi plan, dok je u prvom planu James Allan, njegovo pjevanje koje je nikad bliže recitiranju sa ‘storytelling’ pričama koje nisu u toj mjeri dojmljive kao na prethodnim albumima, posebno ne u usporedbi s već spomenutim prvijencem.Tako smo dobili album koji je prepun balada uz pratnju klavira, a zanimljivih melodijskih igrarija ima u vrlo malom dijelu albuma zbog čega su izgubili na bombastičnosti izričaja koji ih je dosad krasio. Ta smirenost pjesama običnog slušatelja bi mogla odvući od daljnjeg preslušavanja, posebno iz razloga što se najbolja pjesma albuma nalazi tek pred sam kraj.Najavni singl “I’d Rather Be Dead (Than Be With You)” je jedna takva klavirska balada u kojoj najviše dolazi do izražaja Jamesova interpretacija, ali za razliku od nje, druge baš i nemaju tu snagu i emociju, pa možda ispada da su se malo i potrošili, odnosno da su potrošili dosadašnje ideje s kojima su uspjeli dići toliku famu oko sebe.

Ono po čemu će se pamtiti ovaj album je svakako singl “If” kojeg možemo proglasiti jednim od najboljih u karijeri benda. Na bubnjarski ritam konjice, ubačeni su karakteristični instrumentalni dodaci slični onima koje je bend već koristio i na ranijim albumima, pa je cijela skladba izražena vrlo dramatičnom atmosferom i uz odlične stihove čini paket kakav se očekuje od Glasvegasa. Šteta što takva energija nije produžena na veći dio albuma.

“Later…When The TV Turns To Static” je album koji vas neće ‘izuti iz cipela’, posebno neće ako znate što od Glasvegasa možete očekivati, ali to je i dalje pristojan album jednog zanimljivog indie benda koji je izrastao na britpop temeljima i milenijskom indie valu uzevši od svakog ono najbolje. Šteta je da ‘ono najbolje’ ovog put nisu do kraja iskoristili, već su se prepustili melankoličnijim baladnim tonovima, pa nedostaje par ‘budnica’ koje će vas svojim zvukom totalno razdrmati jer tekstualno su oduvijek na vrlo visokom nivou.