Back In The USSR

40 godina nakon što su liverpoolske Bube krenule u osvajanje Zapada, Paul McCartney se ‘vratio u SSSR’. Bar deset godina prekasno, ako mene pitate. Pogotovo ako uzmemo u obzir povijesnu ulogu koju su The Beatlesi odigrali u rušenju komunizma. Povijesnu ulogu? Da, što se čudite, pogledajte DVD “Live In The Red Square” i naučit ćete kako su Bube gotovo same, bez ičije pomoći, došle glave sovjetskim tovarišima.

U to nas, naime, uvjeravaju razni ruski likovi – sociolozi, muzičari, pisci, rektori – u pauzi između pjesama odsviranih na Crvenom trgu u svibnju 2003. godine. To nepotrebno narušavanje kontinuiteta koncertnog doživljaja, koje je, zajedno sa turističkim snimcima muvanja McCartneyjevih po Moskvi i Sankt Petersburgu, komotno moglo biti prebačeno u ‘bonus features’, ujedno je i prvi veliki minus ovog DVD-a, ali, nažalost ne i jedini.

Drugi nedostatak je nepotpuna snimka koncerta jer se na DVD-u nalazi 21 pjesma od ukupno odsviranih 39, a i one nisu poredane kronološkim redom. Nikad nisam shvatio čemu pretumbavanje redoslijeda pjesama na live albumima i DVD-ima (je li mu cilj stvoriti kod gledatelja dojam da su publika i bend cijeli koncert disali kao jedan?), a pogotovo ga ne shvaćam u slučaju Sir Paula. Pa, kvragu, taj čovjek ima 40 godina dugu karijeru i ako on ne zna sa svim tim pop biserima koje ima na raspolaganju složiti set listu kojom će upravljati emocijama i reakcijama publike i dovesti ju do višestrukog orgazma na kraju koncerta, onda stvarno ne znam tko je u stanju to učiniti na svjetskoj glazbenoj sceni.

Treći nedostatak se odnosi na nepotrebne McCartneyjeve impresije kojima iz off-a ulijeće u pojedine pjesme (npr. “Fool On The Hill” i “Calico Skies“). Mislim da je stvarno suvišno čuti od Paula podatak kako je sunce zalazilo iza neke zgrade na Crvenom trgu dok je pjevao “…but the fool on the hill/sees the sun going down…”, pogotovo ako je kameri uspjelo zabilježiti taj trenutak. Slika govori više od tisuću riječi, zar ne? Ima još jedan nedostatak – mahnita izmjena kadrova i kuteva snimanja koja kulminaciju doživljava na “Live And Let Die” kad bi se gledatelju slabijeg zdravlja moglo dogoditi da dobije epileptični napad.

S druge strane ima svega jedna, ali vrlo vrijedna dobra strana ovog DVD-a – više nego solidna, a na nekim mjestima apsolutno fantastična, svirka McCartneyja i njegovog pratećeg benda. S obzirom da Macca s pjesmaricom koju je stvarao protekla četiri desetljeća i odlukom da skoro ¾ set liste posveti pjesmama iz ere The Beatlesa (a ostalo na Wingse i solo karijeru) nije mogao pogriješiti, jedina bojazan odnosila se na to hoće li bend svirački biti na visini zadatka. Kao što rekoh, odradili su to gotovo bezgrešno.

U plus bih svakako ubrojio i izvedbe niza The Beatles-‘cveba’ poput “Getting Better“, “She’s Leaving Home” s “Sgt. Pepper” albuma, kao i “Fool On The Hill”, “I’ve Just Seen A Face” te “Two Of Us“. U ‘bonus features’ nalazi se još jedna poslastica – skoro jednosatni isječak s koncerta u Sankt Petersburgu s još nekoliko bisera skladanih u zlatnom dobu liverpoolskih Buba.

Ali, znate što? Unatoč svim manama ovog DVD-a, ima jedan detalj zbog kojeg bi ga u svojoj kolekciji trebao imati svaki muzički sladostrasnik, bez obzira je li fanatik za The Beatlesima ili ne. To je trenutak kad Paul i bend zasviraju “Back In The USSR“. Nakon četiri desetljeća izbivanja ta se pjesma konačno vratila doma i kad vidite s kojim ju je oduševljenjem ruska publika prigrlila, ne možete a da se barem ne naježite s ove strane ekrana.