Bacač kojem ponestaje plamena

Nakon što je prošle godine album “A Treason Or The Truth” koprivničke skupine Flamethrower izašao u ‘self-released’ formatu, pronađen je izdavač, te se u službenoj verziji našao na tržištu. Verziji koja se od prvotne razlikuje po logu izdavača i nekim tehničkim podacima, a ostalo je sve manje-više isto.

Jedan je to relativno mlaki progresivni-heavy metal, s uporištem u osamdesetima koji se provlači kroz ovaj album, kroz glazbu u kojoj je previše klišeja, previše očekivanih zapetljaja, obrtaja i otpetljaja. Osjeća se da pjesme imaju nekakav potencijal, ne može se reći da nema ideja, međutim svaka djeluje kao da je napravljena bez vizije, kao da je u ključnim trenucima ponestalo inspiracije, volje i snage.

Nemaju u sebi epske snage, nemaju dovoljno energičnosti, beskompromisnosti, djeluju previše izlizano, izmučeno, izmrcvareno, pa se i potencijal tehničke izvedbenosti u takvim omjerima dosta zagubio. Teško je reći da bi produkcija bitno ispravila te i takve nedostatke, ali da bi, ponajprije gitarističke izvedbe, ipak dijelom poboljšala, to je više nego sigurno. Naime, ima zanimljivih, ne inovativnih, ali slušljivih solo-dionica, ponekih zanimljivijih riffova, kojih bi, doduše, trebalo biti puno više, no previše su potisnuti, previše nekako neodređeni.

Prostora za napredak ostalo je i u aranžmanskom dijelu, za dodatnu ‘injekciju’ epske atmosfere, pogotovo bi dobro došla u podizanja refrenskih dijelova, koji bi mogli biti naglašeniji, a i vokali imaju skrivenih rezervi. Od sedam ponuđenih naslova zanimljiviji su “A Treason Or The Truth?“, progresivi najnaklonjenija “Avenge For Hundreds Of Sins” s Maidenovskim interludijem, te melodioznija i tečnija “Everything Is Not Enough“.

Zanimljivo je da pjesme dosta bolje, agresivnije i direktnije zvuče uživo, što daje naslutiti da Flamethorower ima još rezerve i da uz korekcije pristupa u komponiranju pjesama, sljedeći puta sve to bi možda moglo izgledati (ili zvučati) bolje.