Baby Mumford & Sons – baš tako zvuče

Indie folk-rock kolektiv Mighty Oaks dolazi nam iz Berlina, iako su članovi Amerikanac, Talijan i Britanac.

Zanimljiva multinacionalna formacija ipak donosi nešto predvidljiviju glazbu koja je bazirana na folk-rocku uz dozu pop melodioznosti koja povremeno zvuči točno kao mješavina bendova Mumford & Sons, The Lumineers i Band of Horses. Kako je ovakva vrsta glazbe u modi, lako možemo zaključiti da su napravili vrlo dobru bazu s albumom “Howl”, posebno kad vidimo da su lakoćom ušli u sam vrh prodaje u Njemačkoj.Uvodna “Brother” pomalo zvuči kao mješavina Jacka Johnsona i Jamesa Blunta, “Seven Days” osunčano izražava emocije (zanimljivo ubačeni zavijajući back vokali koji često daju vrlo dobru pratnju na gotovo svim pjesmama albuma), dok se s “Back To You” prvi put vrlo izraženo približavaju Mumfordu i sinovima.Potom slijedi cijeli niz usporenih i mid-tempo pjesama gdje se najviše ističu vokalne interpretacije i harmonije, sve je na svojem mjestu, zanimljivo i upečatljivo, a iz tog dijela bih izdvojio “You Save My Soul” koja se postepeno melodijski gradi, te briljantnu “Horse” koja je neprikosnoveni vrhunac albuma (čudno da je tek 11.).

Možda u cijeloj priči na “Howlu” nedostaje malo izraženiji vokal, jer sve zvuči kao da se James Blunt trudi napraviti folk album, ali vjerojatno je i to utjecalo na brz uspjeh benda na domaćem terenu. Za malo veći uspjeh, trebat će se malo više potruditi, posebno dugačkim turnejama, ali i to su dosad vrlo dobro radili budući da su otvarali koncerte mnogim poznatim bendovima.

Bilo kako bilo, “Howl” nije loš album, posebno ako uzmemo u obzir da su spojili pop glazbu s indie folk-rockom što često zna biti na vrlo skliskom terenu. Zanimljivo će biti pratiti njihov daljni razvoj jer se već sad čini da bi Mighty Oaks mogli postati jedno veliko izvozno njemačko ime, posebno iz razloga što zvuče američki. Neki su ih već nazvaly Baby Mumford & Sons, a upravo tako to i zvuči.