B.B. King na izvoru bluesa

‘Kralj bluesa’, legendarni B.B. King, objavio je novi album koji nije samo ‘novi album’, već svojevrsni šok i iznenađenje svim ljubiteljima bluesa. Čak i magazin Rolling Stone navodi da ukoliko nemate niti jedan Kingov album, “One Kind of Favor” je onaj po kojem ga želite pamtiti.

Dugi niz godina, B.B. King nalazio se u jednoj komfornoj situaciji: njegovi prethodni albumi bili su ili crossover uspješnice ili produkt različitih suradnji. Kako je vrijeme odmicalo, blues – premda uvijek prisutan – nije uvijek bio u prvom planu, skladateljski potencijali su se iscrpili, a vječna pratilja, gitara Lucille, bila je tek šlag na tuđim tortama.

“One Kind of Favor” odskočio je iz obje kategorije. Napokon je riječ o pravom čistokrvnom blues albumu, ogoljenom do same srži, nema oslanjanja na gostujuće izvođače, a same pjesme na njemu 83-godišnji King nije nikada prije snimio (što je impresivno samo po sebi, jer čovjek je na sceni gotovo 60 godina s više od 100 raznovrsnih albuma).

Kolekciju bluesa koji je na njega utjecao od samih početaka snimio je u produkciji T-Bone Burnetta koji je netom prije objavljivanja albuma rekao iduće: “Prvi sam ga put vidio na koncertu u Dallasu 1965. godine i još uvijek se sjećam kako je zvučao. Ovim albumom želim ponovno oživjeti taj njegov zvuk i energiju. Bez ikakve nakane za uvođenjem svježine u njegov izričaj.”

Rečeno – učinjeno. Asketski neo-rootsy stil koji je Burnett već uspješno primijenio na albumu “Raising Sand” Roberta Planta i Alison Kraus još se jednom pokazao kao pun pogodak.

Društvo Kingu na “One Kind Favor” prave mu sve poznati glazbenici: za klavirom Dr. John, za bubnjevima Jim Keltner, a bas je u ruke uzeo Nathan East. Upravo zbog njih, zbog njihove nenametljive i beskompromisne svirke, B.B King i Lucille (uz već općepoznat podatak kako nikada ne pjeva i ne svira istovremeno) dolaze u prvi plan, u samo središte zbivanja.

Sjajan producent, vrhunski prateći sastav na koji se može osloniti, učinili su da blues standardi Blind Lemon Jeffersona, Lonniea Johnsona (kao jedan od najvećih uzora zastupljen je s tri pjesme), Johna Lee Hookera, Big Bill Broonzya, Howlin’ Wolfa i drugih zvuče istovremeno tradicionalno i moderno, nikako zastarjelo.

Pogled na naslove pjesama mogao bi pogrešno navesti kako je riječ o sumornom albumu. Premda dijabetes uzima maha i noge otkazuju poslušnost, King i dalje održi oko 150 koncerata godišnje, te se s jednakim žarom susreće s obožavateljima u svojoj garderobi.
“One Kind of Favor” velika je posveta samome životu koji se sastoji od uspona i padova, tužnih i sretnih trenutaka, što nekadašnji radnik na plantaži pamuka (uz plaću od 35 centi za 45 kilograma) vrlo dobro zna.

Čak i da se vrati komercijalnim ostvarenjima, albumima na kojima će mu gostovati drugi izvođači, imati “One Kind of Favor” u svom stvaralačkom opusu sjajan je primjer jedne velike karijere.