Autoironija: između obiteljskog života i glazbene industrije

Ni bračna pustolovina, ni čari majčinstva nisu spriječile Lily Allen da se nakon višegodišnje stanke opet vrati u arenu kako bi lansirala novu seriju satiričnih strelica prema konkurenciji.

Od Katy Perry i menstruacije do društvenih mreža, medija i (nespretno artikuliranog) feminizma, “Sheezus” upravo dokazuje kako žudnja za reflektorima nije tek marketinški trik za popravljanje bilance, već Lily strastveno uživa u seciranju trendova glazbene industrije.Međutim, iza parodije, smijeha i domišljate rime, ipak izranja svojevrsna kriza autorskog identiteta, nesigurnost oko vlastitog mjesta u zabavnom parku show businessa. Naime, ako nastavi kombinirati ovaj žanrovski kurs i na sljedećem albumu, bit će to izdanje, ni manje ni više, nego na tragu ‘gangnam style’. “Sheezus” razvija dvije narativne linije u ispovjedno-intimnom tonu: ljubav/obitelj i karijera. Obje sfere su usko vezane, dopunjuju se, ali su izložene i ironiji. No, dok obitelj/ljubav (muž i djeca) predstavlja utočište, mir i inspiraciju, svjetla pozornice impliciraju rivalstvo i umjetno kreirane ličnosti. Budući da zasad još uvijek ne uspijeva odoljeti zabavi i zvjezdanom statusu, Lily se suvereno baca u nemirne vode glazbene industrije, ali ne ustručava se otvoreno kritizirati isprazne medijske sadržaje, diskriminaciju žena i licemjerje. Unatoč ovoj podvojenosti, obitelj/ljubav, s druge strane, svjesno odabire kao izvor sreće i ispunjenog života.

Kao povratnički album, “Sheezus” i dalje donosi solidne stihove; često upotrebljava žargon, dominantan je imaginarij rap glazbe, te vuče analogije iz popularne kulture. Za razliku od “Alright, Still” (2006.) i “It’s Not Me, It’s You” (2009.), aktualni album ne sadrži upečatljivije hitove, osim ako taj potencijal ne ocjenjujete nakon trećeg preslušavanja kada se već kristaliziraju favoriti.

Lily se drastično ne odmiče od uobičajenih pop melodija, međutim, zbog eksperimentiranja sa žanrovima (pop, rap, dance, elektronika, soul/funk, ska), album jednostavno možemo usporediti sa džuboksom, tj. nedostaje mu strukturirana, cjelovita glazbena vizija. Slikovitom usporedbom ponovnog ulaska u ring, koprcanja tijekom shizofrenične borbe za naslov Kraljice, naslovna pjesma “Sheezus” slušatelja odmah uvlači u atmosferu ‘povratka na scenu’.

Unatoč iskustvu, Lily otvoreno govori o strahu od neuspjeha, budući da se pravila igre nemilosrdno brzo mijenjaju, o gotovo krvoločnim apetitima kolegica, ali, ironično, i o vlastitoj kreativnoj lukavštini. Živahnom “L8 Cmmr“, gotovo u pop maniri “Ride With Me” repera Nelly, Lily šalje poruke drugim ženama kako je njen muškarac/ljubavnik ‘onaj pravi’, da ga ‘ne želi mijenjati’ i stoga bolje da ‘gledaju na drugu stranu’.

Nadalje, “Air Balloon” možemo nazvati ‘Lily u zemlji čudesa’, “Our Time” nastavlja sa slavljenjem mladosti i ludog noćnog izlaska na kraju tjedna, dok ” Insincerely Yours “, kao dašak funka ’70-ih, tematizira novac i ‘zvjezdanu’ prijetvornost. “Take My Place” zvuči kao uvjerljiv zaokret prema pop rocku, te aludira na tragično razdoblje boli, izgubljenosti i depresije u životu Lily Allen nakon pobačaja i zdravstvenih komplikacija 2010. godine.

Razigrana country pop pjesma “As Long As I Got You” govori kako joj je ljubav spasila i ‘posložila’ život, a slijedi je još jedna pop oda ljubavi “Close Your Eyes”. “URL Badman” je zanimljiva pop rap parodija na život iskompleksiranog blogera, a “Silver Spoon“, u sličnom pop rap tonu, donosi još jednu kritiku života uz slavne roditelje i u centru medijske pozornosti.

Ritmična ska pjesma “Life For Me” donosi odgovor na naslovnu “Sheezus”, odnosno, zašto Lily balansira između obitelji i glazbene karijere. “Hard Out Here”, s druge strane, zvuči kao dance remix hita MC Hammera “U Can’t Touch This”, a od sadržaja same pjesme, popularnije su kontroverze oko pratećeg videospota.

“Sheezus”, iza apsolutno nepotrebnog prijelaza “Interlude”, završava sa “Somewhere Only We Know“. Iako je riječ o odličnoj obradi benda Keane za potrebe božićne reklame kompanije John Lewis za 2013. godinu, mnogima će baš ta pjesma biti i najbolja s ovog albuma Lily Allen.