Autentični, ne osrednji

Prolazeći kroz svoj životni vijek proživljavamo dobre i loše trenutke. Kao nacija skloni smo puno više pričati o onome što je oko nas loše, dobre stvari na svjetlo dana puštamo na kapaljku.

Kada li smo tek nešto loše što nam se dogodilo pokušali obojiti u
pozitivnom svjetlu? Sušta je suprotnost spomenutome Pavelov novi album
“I mi smo došli na red“.Iz ama baš svake pjesme izvire lakoća nošenja sa životom, bilo da je riječ o projekciji sretne ljubavi kao u pjesmi sa zanimljivim gitarskim i saksofonskim dionicama “Tek je prva”, ili o osvješćivanju prosječnosti kao pozitivnog realiteta u svima već poznatoj dvoglasnoj svevremenski mjerodavnoj “Autentično osrednji”. Ili naglašavanja pozitivnog u odnosu na nesretnu sudbinu u bolničkoj priči “Od svjetla i ptica”, koja je savršen spoj lirike i instrumentalnog dijela sa završetkom kojeg čini škripanje željezne ograde, što je eufemizam nesretnog završetka.

Možda se pozitiva može tretirati kao posljedica odnosa između frontmena Aljoše Šerića i vokalistice Antonije Matković, no valja imati na umu i to da su oboje vokalno odradili odličan posao, a i pjesme su upakirane u besprijekornu mainstream pop produkciju. To su također elementi koji doprinose spomenutoj ocjeni pozitive u atmosferi albuma.

Zanimljiv je način na koji u pjesmama prezentiraju ljubav. “Pastorala” donosi nadu u novo poglavlje u životu uz istovremenu svijest da je savršena ljubav iluzija. Plesna “Dobro je da sam bivši” ima rješenje za oporavak djevojke od nesretne ljubavi po receptu jednako nesretnog njezinog bivšeg, kraj veze može povrijediti oboje.

Plesnog je karaktera i prvi singl s albuma, “Čuvaj me”, oda ljubomori u odori hita. Optimizam postižu stihovima u pjesmi “Ispočetka” te zviždukanjem i korištenjem zvončića u instrumentalnoj “Jasmina sanja u tehnikoloru”.

U “3:27 AM” strast koju se tek nazire u stihovima rasplamsava vokalna suigra i ritam ‘sentiša’ s kulminacijom u završnici pjesme. Ta je strast bez ikakvog koristoljublja apsolutni kontrast pjesmi “Ljubav stoljeća” koja u formi vokalnog dijaloga daje ciničnu definiciju ljubavi temeljene na potrebi da posjedujemo savršenu ljubav, pa i da glumimo da je upravo takva, zbog tuđih mišljenja, a i zbog vlastitih krivih procjena koje nismo spremni priznati.

Pavelov “I mi smo došli na red” izborio se s pravom na svjetla pozornice i mjesto u glazbenoj kolekciji ljubitelja vrste glazbe kojoj pripada. Pamtljivi refreni, uigrani vokali, evergreenovski instrumentalni dijelovi doprinijeli su svakako tome.

Ono što album stavlja na stepenicu više u odnosu na sličnu produkciju jesu prvorazredni stihovi, intimistički tekstovi s dozom samoironije, od kojih svaki u sebi krije cijelu priču i nosi smislenu poantu.

Za kraj se može zaključiti kako je novi album svakako autentičan, ali ne i osrednji. Njegovo pojavljivanje na našoj glazbenoj sceni njezin je pozitivan trenutak.