Atmosferična brutalnost ili brutalna atmosferičnost

Iako je Švedska neko vrijeme služila kao sinonim za filmove žanra ‘švedski akcioni’, u današnjem glazbenom svijetu je sinonim za neke od najekstremnijih ali i najutjecajnijih metal bendova. Scarpoint samo je još jedan novi izdanak o kojem se malo zna, ali je definitivno jedan od rijetkih koji su snimili debut-album koji neće (ili barem ne bi smio) pasti u zaborav.

Postoje već sedam godina (danas je i ta cifra rijetkost kod novih bendova), a nakon promo izdanja ‘Oblivion’ iz 2003., ovo im je prvi pravi album. “The Silence We Deserve” je jedno varljivo ime, jer ovdje ima svega osim tišine (možda samo u pauzama između pjesama).

Najviše utjecaja čuje se od sunarodnjaka Meshuggah i At The Gates, malo i In Flames, a osim death i trash strane, Lamb Of God su ti s kojima se treba tražiti sličnost u modernosti i onom prefiksu ‘nu’ u širokom pojmu riječi metal.

Iza agresivnih rifova, brzih bubnjeva i vokala koji je brutalan ali ne pretjeran, uvijek se krije jedna svrsishodna atmosferičnost i slojevitost gitara na koju smo navikli kod Meshuggah. I to se na stvarima “Disorder” i pumpajućoj “Terminal Treachery” pokazalo u najboljem svjetlu.

Iako su tehnički jako potkovani i koriste to u svojim stvarima, dosta su pristupačniji i slušljiviji od toliko spominjanih kraljeva eksperimentalnog metala pa stvar “Imposture” nudi ponajbolji dio albuma, sa svim spominjanim elementima i preporukom da se na ovoj stvari malo jače odvrne gumb za pojačavanje – atmosfera pjesme je iznenađujuće dobra.

Kraj albuma jedini su sporiji trenuci. Riječ je o rifovima i pristupačnijim back-vokalima na “Oblivion“, te clean početak na “Against My Will“. Upravo ta pjesma dobar je spoj svih spomenutih srodnika, a možda se u zvuk malčice ubacio i Fear Factory.

Pri kraju nije loše naglasiti (posebno kada se radi o ovakvoj glazbi) da su Scarpoint energični i žestoki, ali nikad i onako smiješno i nepotrebno brutalni da bi ubili smisao u svojim pjesmama. A to je spoj koji rijetki ekstremisti uspjevaju postići. Što se vokala tiče, treba biti sretan što i u ovakvom metalu, koji je mjestimice prožet i metalcoreom, nisu išli na pjevne refrene, jer bi na ovakvom albumu s time napravili potpuno suprotan i negativan učinak.

Ovakva lepeza utjecaja bendovima (spomenimo i Soilwork) donosi težak zadatak ispunjavanja očekivanja, a Scarpoint su sposobni iznijeti tu ulogu čak i unatoč činjenici da im (kao i svim novim bendovima) fali neka vlastita originalnost. U svakom slučaju, uspjeli su snimiti dobar album, koji bi u tim krugovima trebao biti jedan od najuspješnijih debitantskih uradaka.