Atlantida izronila iz oceanskih dubina

    2841

    Atlantida

    Premalo za san

    Datum izdanja: 17.12.2012.

    Izdavač: Croatia Records

    Žanr: Hard Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Premalo za san
    2. Lutam pod oblacima (feat. Ibrica Jusić)
    3. Ona je
    4. Lađe
    5. Sami u kamenu
    6. Dodir u bojama
    7. Domovino lijepa
    8. Slijepa ptica
    9. Pružam ruke
    10. Neka me zaborave

    Priču o otoku/kontinentu Atlantidi koji je navodno postojao do desetak tisuća godina prije Krista, a sa svojom civilizacijom nestao u Atlantskom oceanu nakon prirodne katastrofe, najozbiljnije je ‘zavrtio’ grčki filozof Platon (428.-348. prije Krista).

    Misterij je li zaista postojao ili se radi o mitu, traje već milenijima,
    Platonovu teoriju proučavaju znanstvenici, književnici, avanturisti,
    entuzijasti, neki tvrde da se još i dan-danas nalazi na dnu oceana, neki
    da nikada nije postojala, neki ni sami nisu sigurni što da misle i pišu…

    Od onih konkretnijih shvaćanja, Jules Verne je u epskom djelu “Dvadeset tisuća milja pod morem” (1868.) opisao kako kapetan Nemo i profesor Arronax hodaju po ostacima Atlantide na dnu oceana, a španjolski pjesnik Francisco Lopez da Gomara i engleski filozof Francis Bacon u Americi su prepoznali izgubljenu Atlantidu. Njemački znanstvenik Athanasius Kircher u “Mundus Subterraneus” (1665.) napravio je prvu skicu zemljovida Atlantide, po kojoj bi Azorski otoci bili planinski vrhovi potonulog otoka, a američki znanstvenik Ignatius Donnelly je u knjizi “Atlantida – pretpotopni kontinent” iznio niz teorija kojima je podastro (ili bar pokušao podastrijeti) dokaze o postojanju.Prava istina vjerojatno nikada neće biti utvrđena, no misterij Atlantide se nastavlja, a u njega se prije više od dva desetljeća, točnije 1990. godine, uključio i ovaj dubrovački bend, krenuvši u glazbeni svijet upravo pod tim imenom. U počecima rada ispunjenog ratnim godinama Atlantida se nešto više oslanjala na tradicionalni heavy metal, koji je prezentirala na debitantskom albumu “Eyes of Reallity” (1994.). Drugi period rada, tamo do 2000. i raspada, više je kombinirao rock i tradicionalni etno zvuk Dubrovnika i njegova zaleđa, što se moglo čuti na EP-u “Sami u kamenu” (1999.).

    Uslijedila je pauza do 2010., da bi krajem prošle godine Atlantida u sastavu Davor Erceg (vokal), Niko Novaković i Jakša Zedniček (gitare), Alan Lasić (bas), Mario Tomašić (bubnjevi) i Aljoša Lečić (klavijature) objavila drugi studijski album “Premalo za san“. Na ovom se djelu Atlantida transformirala u melodičan, ambijentalan, žestok i srčan, ali i sjetno-emotivan bend koji kombinira sva stilska opredjeljenja iz svoje prošlosti, s naglaskom na miks modernog i hard rocka druge generacije, onog iz ’80-ih. godina. U koncepciji glazbene priče osjeća se svježina Mediterana koja izbija i iz tekstova, a implementacija etna daje glazbi poseban okus, nešto kao kada se u jelo-specijalitet stavi završni fini začin.

    Muziku podržava

    Poput svakog dobrog hard rock albuma, i “Premalo za san” obiluje snažnim i slojevitim gitarskim riffovima, grubljim, samouvjerenim macho vokalima, mnoštvom catchy melodija, pijevnih refrena, himničnosti i kompaktnosti ritam sekcija. K tome, djeluje dosta ozbiljno i konkretno, što mu je još jedna od prednosti. Na pjesme se može gledati kao na zasebne priče, ali i kao na ujednačenu cjelinu, iako ih je teško međusobno uspoređivati. Jer autori su ‘proputovali’ od nježnih, emotivnih balada, preko srednjih ritmova ispunjenim energijom, sve do žešćih hard rock numera, a dali su si i malo slobode, te otišli po pomoć velikog dubrovačkog kulturološkog bogatstva – linđo melosa.

    Album sadrži deset pjesma, a otvara ga “Premalo za san“, s ljubavnom tematikom, srednje umjerenog tempa, protkana klavijaturama, koje su na albumu i inače utjecajne i atmosferično/ambijentalne forme. “Lutam pod oblacima“, na kojoj svojim sjajnim, istinski gospodskim glasom gostuje legendarni bard Ibrica Jusić, melankolična je, duboka pjesma sa izraženijim pianom, klavijaturama sa orkestralnim naznakama, snažnim gitarskim radom i feelingom adriatic popa. “Lađe” je emotivna pjesma za koju se slobodno može reći da je jedna od boljih balada snimljena kod nas zadnjih godina.

    Lagani tempo na početku, ugodan i opušten vokal, te melodična gitarska dionica, a pri kraju totalno glazbeno raspaljivanje uz višeglasno otpjevan, dinamičan refren. “Zapele su lađe na obali, nasukani svijet je sve što smo mi ostavili iza sebe, podiglo se more ko da je zid, okrenutih leđa na pučini, ostali smo sami ja i ti” dokaz je tekstualne zrelosti, a pesimističniju atmosferu naglašavaju tugaljive violine i piano u odjavnom dijelu.

    Sami u kamenu” jedna je od žešćih pjesama, inače objavljena na gore spomenutom EP-u, ovdje ponovno snimljena i jednako dobra kao i u originalu.

    U njoj, osim bržeg tempa, do izražaja dolazi etno ambijent i krasan ugođaj koji stvara linđo, vokal je čvrst i prodoran, a na pojedinim dijelovima ubacuju se prateća ženska višeglasja, koja pjevačkim dijelovima daju raskošniju formu, bez obzira što ponekad zvuče malo disharmonično. Slična je i “Domovino lijepa“, tekstualno odlična i aktualizirano realna “od sloma do carstva malo je ako si pokrao sve“, poletnog i lepršavog tempa, s muškim pratećim pjevanjima, a na nekoliko se fragmenata odlično ‘lomi’ zvuk klavijatura, ritam gitara i kratkih, sjajnih solo dionica.

    Vrijednost pjesama je i ta što imaju izuzetan koncertni potencijal i bilo koja da se odabere, sigurno će u live izvedbi zvučati, u najmanju ruku, jako dobro. Definitivno, ova je Atlantida izronila iz oceanskih dubina i hrvatskoj, pa i regionalnoj sceni podarila ponajbolji hard rock album unazad desetak godina.

    Vrijeme će pokazati hoće li se bend održati na sceni, no nakon ovakvog albuma, bilo bi totalno promašeno ponoviti scenarij iz 2000. Nedvojbeno, najbolji hrvatski hard rockeri Opća opasnost u novim su albumima Atlantide i Maršala dobili jako ozbiljne konkurente. I dobro je da je tako. Daj Bože još takvih albuma i bendova.

    Muziku podržava