Arokalipsa je pokrenuta!

Nekima oduvijek simpatični, drugima iritantni na kvadrat, finski metalci Lordi ove su godine Europi dokazali da biti najbolji ipak zahtijeva nešto više od ulaštenih štiklica i lepršavih haljinica. Potrebno je biti svoj, unikatan i netipičan, a upravo bi tako mogli opisati ovaj bend.

O Lordiju se na sjeveru starog kontinenta naveliko pričalo već nakon samog izlaska prvijenca “Get Heavy” (2002.). Zanimljiv stil i još zanimljiviji kostimi, tajanstvenost oko stvarnog izgleda i mnogobrojni tračevi o štovanju sotone, ovim su monstrumima donjeli svjetsku popularnost. U njihovoj matičnoj državi uz legije obožavatelja stvaraju se klanovi preziratelja, a taj se fenomen svakim danom sve više širi i na ostatak svijeta.

Dokaz kultnog statusa kojeg su stekli u Finskoj je i ovogodišnje predstavljanje na Euroviziji, s koje su u domovinu odnijeli pobjednički pehar. Šokantno i pomalo nevjerojatno, ali Lordi i pjesma “Hard Rock Hallelujah” svojoj su državi na ovom natjecanju donijeli pobjedu prvi put u povijesti.

Navedena pjesma ‘skinuta’ je s najnovijeg uratka ovog benda, nazvanog “The Arockalypse“. Album sadrži dvanaest pjesama, ukupnog trajanja četrdesetak minuta i donosi nam uobičajene Lordi pjesmuljke zaraznih i lakopamtljivih melodija, ritma više za ples nego benganje, te monstruoznih tekstova.

Ipak, ovaj je album bolji od prethodna dva koji su zapravo sadržavali pokoji hit, dok bi većina pjesama bila poprilično nezanimljiva. Ovdje to nije slučaj.

Počevši od samog uvoda – “SCG3 Special Report” (lažne vijesti/reportaže o invaziji monstruma na Zemlji, mrtvima koji hodaju ulicama, pravom arockalipsom!), preko “Bringing Back The Balls To The Rock” (‘normalne’ Lordi pjesme), “The Deadite Girls Go Wild” (jedan od hitova albuma, pjesma koja govori o zgodnim zombijkama: “She’s got a body to die for/Touch it and you will/She’s got a face of an angel/And an urge to kill“) i “The Kids Who Wanna Play With The Devil” (još jedan užasno zarazni dijamantić albuma), prvi dio albuma donosi nam punokrvnog Lordija, upravo onakvog kakvog volite i/ili mrzite.

Centralni dio “The Arockalypse” više je usredotočen na heavy stranu sa pjesmama poput “Who’s Your Daddy” i “They Only Come Out At Night” u kojoj se kao gostujući vokal pojavljuje legendarni UDO (ex Accept), dok se finalni dio albuma nastavlja u ovakvom okruženju.

Lordi su ovim ostvarenjem dosta uznapredovali, od produkcije i mixanja, pa do određenih vokalnih dionica, sve zvuči nekako svježije i bolje. Da li je ovaj album, te pobjeda na Eurosongu vrhunac njihove karijere ili ne, brzo će se znati. Dotad lordoljupci nabavite “The Arockalypse” i zajedno s Lordijem sudjelujte u arokalipsi!