Arnold Layne and Alhemija
Jednom nogom u grobu
Datum izdanja: 26.10.2018.
Izdavač: RnR Records
Žanr: Alternative, Rock
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Niški sastav Arnold Layne & Alhemija ima 35-godišnju povijest sastavljanja, snimanja albuma, rastavljanja i pauziranja i tako par puta ukrug. O ovom bendu ima i dokumentarac “Kumovi”. 2017. ovaj sastav se još jednom našao na početku, nakon jednog nastupa koji je trebao biti samo jedan, odlučio se opet reaktivirati. Ovaj album je kruna reaktivacije tog sastava – riječ je o sumornom, depresivnom, čvrstom rock albumu koji se naslanja na Joy Division, Gang of Four i Depeche Mode.
“Ovo je bolestan život u kojem sam brutalno gurnut”, “Bolje da crknem gladan, nego da jedem govna”, i “Svako je u svojem paklu, progovara lik u staklu” neki su od stihova u kojima se pjeni pjevač Nenad Cvetičanin na surovu svakodnevicu. Cvetičanin je žestok interpretator poput Zorana Kostića Caneta, podloga nije blues nego darkerski rock osamdesetih. Ono što je prije trideset godina izgledalo pretenciozno u svojoj depresiji, duh vremena je “učinio autentičnim” pa tako Cvetičanin kreira poseban karakter koji čak niti u svojim pedesetima nije doživio baš nikakvu satisfakciju u društvu i karijeri, nego poput Sizifa stalno kreće iz početka. Arnold Layne & Alhemija su svjesni svoje patnje, nude izlaz kroz ljubav i odnose sa značajnim drugima.
Iako je riječ o više nego poznatom zvuku koji je pogotovo na ovim prostorima toliko puta sviran ili prežvakavan, bend i pjevač zvuče kao da je to njihov DNA i ništa drugo. U poznatom zvuku (čiji nisam fan) Cvetičanin i drugari zvuče kao dobro podmazan stroj, pjesme variraju od očajne “Slagalice” (koja baš ni po čem ne spada u ovu kolekciju) do fantastičnog “Vrta”. Zaključna pjesma, klavirska caveovska balada “Sreća“ donosi dašak optimizma u ovaj turobni, ali razgnjevljeni album.
S ovim albumom Arnold Layne & Alhemija mogu napraviti finu klupsku turneju po urbanim sredinama nekadašnje Jugoslavije i držati koncerte razjarenim slušateljima kojima su politika, ratovi i industrija mržnje oteli najljepše godine života i velika je vjerojatnost da će ti koncerti biti bolji nego album. Zvučni udari su impresivni, vokal je izražajan, mjesta za napredak još ima, tako da… kakav Coelho i “Alkemičar”, Arnold Layne & Alhemija su bolji izbor.
