Arab Strap: Zrelost i iskustvo s potrebnom dozom humora

Nakon čak 16 godina neaktivnosti, Arab Strap vratili su se ove godine s albumom “As Days Get Dark”. Poznati po svom čuvenom humoru, seksualnim temama, grotesknim motivima i propitivanjima ljudske podsvijesti i snova, to su utkali i na ovaj album i duga pauza nije naštetila njihovoj glazbi. Dapače, “As Days Get Dark” pravi je povratak u formu, album intenzivnih tekstova, još intenzivnijeg zvuka i sad već zrelog vokala Aidana Moffata i odličnog sviranja multinstrumentalista Malcolma Middletona. Sonična kulisa ovoga albuma upravo je zahvaljujući njemu jeziva, senzualna, strašna i ugodna u isto vrijeme. Tematski se duo nije previše udaljio od svojih tema seksualnosti, smrtnosti, odnosa muškosti i ženskosti te humorističnim pristupom, uvjetno rečeno, ozbiljnim pitanjima.

Ono što se da primijetiti je da su na ovom albumu posegnuli za disko motivima i synthevima, koji u kombinaciji s gitarom daju zvuk koji na prvu ostavlja dojam začudnosti, no svakim daljnjim slušanjem zvuk postaje prjemčiviji i opušteniji – kao da su se igrali s mračnim motivima prikazujući ih na humorističan i ironičan način. Tako već uvodna pjesma “The Turning Of Our Bones” počinje stihom I don’t give a fuck about the past / The glory days gone by. Bend izravno upućuje na njihovo starenje s retrospektivom na nekadašnje uspjehe koji nisu isključivi razlog zašto rade glazbu. Ovakav oštar izraz prema prošlosti da naslutiti da duo ne podliježe trendovima i da rade ono što najbolje znaju bez obzira što vrijeme može značiti za to. Ova numera počinje zloslutnim gitarama da bismo kasnije čuli disco beatove koji čine razliku spram mračne teme koja nosi numeru. Popratni spot za ovu stvar u formi je horora i pjesma zapravo govori o smrtnosti i reinkarnaciji, ili povratku iz mrtvih.

Atmosfera je pomalo jeziva, no privlačna je u isto vrijeme i zabavna. “Another Clockwork Day” govori o ovisnosti o pornografiji: No, he needed something real / And now he knows where to find it. Bez imalo suptilnosti tekst govori o muškarcu u braku koji krati svoje noći pornografijom. Moffat pjeva u formi spoken-worda na većini albuma, pa tako i na ovoj numeri, što daje naglasak na same tekstove, dok Middleton to prati svojim sviranjem i zaokružuje priče koje nalazimo u numerama. “Compersion, Pt. 1” počinje post-punkovski podsjećajući na Interpol i njihova prva izdanja. Ova numera priziva i Ordo Rosarius Equilibrio, posebno vokal i stihovi: She has only one confidant, a psychosexual shrink / I think she’s wasting her money, I think we just need a drink. Ironijski stav prema seksualnim temama i opskurnost u stihovima nije strana za Arab Strap, no na ovom albumu to su odveli i korak dalje.

“Bluebird” najjednostavnija je i u folk stilu, također ljubavne tematike, no s ironijskim odmakom. U sredini je albuma “Kebabylon”, koja je možda i najupečatljivija stvar s albuma koja također počinje sa spoken-wordom i sugestivnim Middletonovim sviranjem. Refren nosi numeru i zvuči prilično zlokobno i mračno. Moffat djeluje kao mračni propovjednik sablasnih tema koje u njegovom slučaju ne zvuče otrcano, nego uvjerljivo i moćno. “Here Comes Comus!” još je jedna gitarama nošena numera, klasična Arab Strap stvar, melodična i lako ulazi u uho. Pred kraj albuma nalazi se “I Was Once A Weak Man”, koja govori o maskulinitetu i njegovim varkama, a završava stihovima Well, Mick Jagger does it / And he’s older than me. Arab Strap dugo su čekali na povratak na scenu, no pauza nije naškodila njihovoj glazbenoj snazi tako da su napravili jedan od najboljih albuma u karijeri. Zrelost i iskustvo s potrebnom dozom humora i autoironije često donose dobar rezultat, u ovom slučaju svakako.