Apokalipsa jučer, danas i sutra

Iako Švedska nije kolijevka black metala, ipak je iznjedrila nekoliko vrhunskih bendova, poput Dark Funerala ili Marduka, koji su ostvarili zapažen uspjeh, a ovaj bend na dobrom je putu da se za njega ozbiljno čuje.

REV 16:8 čini trio Talon
(vokal), Nefastus (gitara) i Pata (bubnjevi), oformljeni su 2008. u
Stockholmu na ostacima Bloodsheda, a ovo im je drugi studijski album.

Tekstualne teme koje obrađuju karakteristične su za black, a govore o smrti, zlu, nečastivom, sudnjem danu i, općenito, vrve antikršćanskim stavovima. Album je dužine 40-ak minuta, na njemu se nalazi 10 pjesama, i to možemo smatrati uobičajenim blackerskim trajanjem.

Kao i činjenicu da se radi o ekstremnom, ‘divljem’ black metalu, kojeg od iskonsko-sirovog, ali i pomalo zastarjelog blacka, koji danas sviraju samo najzagriženiji pripadnici tog žanra, razlikuju nešto bolja, ali ipak ‘potmurena’ produkcija, koji postotak melodioznosti od uobičajenog i znatan udio interludija, koji pjesmama daju dodatnu dozu napetosti, ali i raznolikosti.

Pjesme imaju manje-više šablonski obrazac, jedna sa sporijim početkom uz ubrzavanje koje diktiraju brzi riffovi i bjesomučno bubnjanje, pa jedna brza od početka sa središnjim usporavanjem, a sve s dosta kaotične, krajnje mračne i apokaliptične atmosfere.

Album je s vokalne strane poprilično utjecajan, dosta snažan, vriskanje/režanje nesumnjivo dolazi iz najmračnijih dubina paklenih utroba, no sve u svemu, zaglavio je negdje u prosječnosti ovakvih izdanja. Ni bolji ni lošiji.

Otvara ga paklena, potpuno žestoka pjesma “Agenda“, s razaranjem gitara i bubnjeva i bijesnim urlanje od strane Talona, i nameće usporedbu s gore spomenutim bendovima. Uz nju, do izražaja najviše dolazi kompleksna i najduža pjesma “Rust Retinal Vein“, koja traje 6 minuta i 24 sekunde, najzahtjevnija je, a ne sastoji od ‘200 udaraca u sekundi’, kao većina njih na albumu, tempo mijenja sporo/brzo uz dodatak blastbeatovskog ‘masakra’, i tako iz minute u minutu, a razdvaja je i finalna akustika.

“Serenade” počinje s malo neuobičajenom kaosom pa čudnom melodijom, no uglavnom ruši sve pred sobom, daleko od onog što serenada u stvarnom glazbenom svijetu inače predstavlja, kao i “When Your Wordsare Obsolete“, trominutno ‘pranje’ i nagovještaj sudnjeg dana.

“Blackline Sundown” tipičan je black naslov s miksom brzog i srednjeg ritma, a za kraj su nam ostavili depresivno-kaotični “Leave Me”, outro u trajanju od dvije minute i krikove koji dolaze direktno iz pakla.

Iz pakla koji je vječna inspiracija blackerima, pa se tako toga drži i ekipa iz REV 16:8, koja je složila sasvim korektan black metal album. Pogotovo korektan za ljubitelje, nekog prijelaznog, ili možda srednjeg razdoblja ovog pravca.