Apatija konstruktivne nauke

    1358

    Dark Tranquillity

    Construct

    Datum izdanja: 27.05.2013.

    Izdavač: Century Media

    Žanr: Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. For Broken Words
    2. The Science Of Noise
    3. Uniformity
    4. The Silence In Between
    5. Apathetic
    6. What Only You Know
    7. Endtime Hearts
    8. State Of Trust
    9. Weight Of The End
    10. None Becoming

    U aktualnoj godini Dark Tranquillity proslavlja, manje ili više važna, ali ipak dva svoja vrijedna jubileja.

    Prvi od njih je dvadeset godina od izlaska debitantskog studijskog albuma “Skydancer”, a drugi je objavljivanje desetog albuma naziva “Construct“, koji će, nedvojbeno je, izazvati oprečna stajališta među fanovima ovog benda. Naime, album je dosta daleko od klasičarskog melodic death obrasca i bliži je dijelu koncepta izdanja s kraja devedesetih godina prošlog stoljeća.

    Odnosno, fokus mu je na atmosferičnosti, koja je mračna, zlokobna, dobrim dijelom depresivna, apatična, a neki uobičajeni i očekivani obrasci poput pijevnih refrena unutar noseće-himničnih pjesama ovdje su minimalizirani i gotovo minorizirani. Umjesto toga dobili smo izrazito mračno-melankolične, poliritmične, kompleksnije pjesme s raširenijim strukturama i jakim utjecajima tamnih melodija, te dosta instrumentalnih minimalizama. Puno teži, neslušljiviji, ali zato konkretniji i staloženiji album od većeg dijela iz dosadašnje bendove diskografije.Za razliku od prethodnika, koji su u velikom omjeru bili bazirani na gitarskim riffovima, ovdje to nije slučaj, iako se može reći da su zadržali značajan utjecaj. Puno je tu karakterističnih melodeath/thrash riffova ukorijenjenih u heavyu, no isto tako, ima dijelova u kojima ne dolaze do izražaja, gdje se čuju onako potmulo, potisnuto i dosta mutno, na neki način kao da su distancirani. Čak bismo rekli da su solo dijelovi, iako daleko manje zastupljeni, utjecajniji i konkretniji. Razlog tome vjerojatno leži i u činjenici da je jako zastupljena teška i mračna, katkad industrijalizirano-kaotizirana atmosfera s nikad jačom klavijaturističkom pozadinom, često se upravo klavijature guraju u središte pozornosti i tada kao da potiskuju gitare u drugi plan.

    Tu je i povećana količina utjecaja elektronike koja utječe na poboljšanje cjelokupnog zvuka, sukladno koncepciji albuma, a Mikaelovi vokali opet su razorni, neizlječivo ljuti, no katkad i dijametralno suprotni, ugodni pročišćeni, gotovo pa emotivni. Bas gitare su maksimalno nabrijane, duboke, puls im je gotovo u kontinuitetu na 180/100 vrijednostima, a u bubnjevima nailazimo na mračnije i otežane, kao i raspuštenije, brže dijelove s nekoliko prijelaza koji daju na dinamičnosti, koja usprkos dominaciji sporijih i srednjih ritmova, ne izostaje gotovo ni na moment.

    Muziku podržava

    For Broken Wings” moćna je pjesma srednjeg ritma, koja nakon atmosferičnog bas/solo poigravanja nudi žestoki gitarsko/vokalni obračun u koheziji s ambijentalnim akustikama, pulsirajućim basem, industrijaliziranim synthevima i pravilnim bubnjarskim ritmom. Srednji ritam sa zvučnijim gitarama hevijaneriziranog sounda, razjarenijim bubnjevima i vokalima nudi “The Science of Noise“, a “Uniformity” je kompleksnija, mračna pjesma težeg ritma, s potamnjenim synthevima i klavijaturama, hrabrijim gitarskim solom, mirnijim središnjim i završnim dijelom s clean pjevanjima, te nešto pianina uz melodijski kontinuitet.

    The Silence in Between” i “Apathetic” bi u svojem najvećem dijelu bile privlačan melodeath obrazac kakvog mnogi od očekuju od DT-a, a novu kombinaciju sporih i srednjih ritmova s izmjenama growl i clean pjevanja donosi “What Only You Know“. Melodičniji heavy/death/dark s dosta oprečnih growl/clean izražavanja i mirnijih ritmova čuje se u “State of Trust“, a novu dozu tamnih, sporijih i tromijih ritmova uz syntheve i klavijature i nekako sputane gitare donosi “None Becoming“.

    “Construct” je album koji pokazuje vitalnost i fleksibilnost te da je Dark Tranquillity spreman pomicati glazbene granice, spreman ići u širinu, ali isto tako, zadržati makar i nit prepoznatljivosti svoje glazbe. Nešto takvo velikoj se većini fanova gotovo sigurno neće dopasti, no gledamo li ga kao album izdvojen iz cjeline, a ne kao nešto od Dark Tranquillitya što nužno mora biti kakvim baš mi očekujemo, po defaultu isto ili slično, u njemu ćemo pronaći dosta dobrih stvari.

    Muziku podržava