Andreja Kurelec Košavić, Darko Rundek & Ekipa “Ftičeki”: Blues Mure i Drave

Nedavno je prikazan dokumentarac o srpskom glazbenom novinaru Žikici Simiću u kojem on priča kako vidi u rodnom selu svoje majke ono o čem su pjevali Gram Parsons i The Band. Osobno sam takvu sliku imao posjetivši Donju Stubicu, rodno mjesto svog oca, gledajući blato, prazne bačve i oronule trijemove, umislio sam si da je baš tamo Gram prvi put odsvirao “Hot Burrito #1“. Pripovjedajući ove misli svom slavonskom drugaru, on mi je odvratio: “E, a one baruštine oko Osijeka – to ti je Ry Cooder.“

Za album “Mura Mura“ Rundeka, Andreje i Ekipe se može reći slično gore navedenom: iako je riječ o obradama međimurskih narodnih pjesama, ova muzika ima posve nepredvidljive tokove. Ove je pjesme u ovakvim aranžmanima moguće zamisliti u delti Mississippija, u večer nakon duge ture autom po Arizoni, ili pak na nekom tulumu s ludim gljivama u Idahu. Darkov vokal nije toliko prisutan, pjevačke dužnosti obavlja uglavnom Andreja Kurelec Košavić, koja je u jednom intervjuu rekla da je “sve to blues”. Nije pogriješila.

Iako znamo da Rundek na koncertima voli pjevati međimursku narodnu “Ljubav se ne trži“, “Mura Mura“ nije samo ljubavno pismo Međimurju, nego su Andreja, Rundek i Ekipa dotakli tragiku “Marble Index” Nico, muzičke postupke Toma Waitsa u njegovoj avangardnoj fazi i južnjačku mistiku Dr. Johna dajući još jedan argument staroj tvrdnji da je glazba univerzalni jezik. Instrumentalne dionice su teške, tmaste, enigmatične, zakučaste, na momente preduge, ali ako se idu kratiti – “to više nije to”.

Ovaj album su na svojim plećima iznijeli Andreja Kurelec Košavić (vokal), Darko Rundek (gitara/bas/vokal), Igor Pavlica (truba), Silvio Bočić (bubnjevi/gitara), Ana Kovačić (saksofon), Roko Crnić (kontrabas), Miro Manojlović (vibrafon/udaraljke), Nataša Radušić (mandolina) i Marko First (violina). Ovo nije klasičan solo-album Darka Rundeka, već je on sportskim rječnikom rečeno, “igrač iz dubine”, muzički direktor koji se brine da sve funkcionira kako spada.

Darko je očito našao sebi srodne duše ako znamo da je album nastao vrlo brzo, snimljen je spontano u roku od par dana, što govori o jakoj kemiji među muzičarima. Andreja se nametnula kao prepoznatljiva frontwoman koja ne pati od treme što su joj poznatiji muzičari prepustili mjesto glavnog vokala. Od visokog prosjeka albuma odskaču “Vuprem oči” koja je više doom nego folk i zastrašujući devetominutni komad od naslovne pjesme koja i zaključuje ovu kolekciju i koja pokazuje koliko su se Rundek, Andreja i Ekipa u to dali bez ikakve fige u džepu ili back up plana. Snazi ovog albuma neće  se oduprijeti Mura ni Drava.