Američka inačica europskog heavy metala

    1919

    Benedictum

    Seasons Of Tragedy

    Datum izdanja: 11.01.2008.

    Izdavač: Locomotive Music

    Žanr: Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Dawn of Seasons
    2. Shell Shock
    3. Burn it Out
    4. Bare Bones
    5. Within the Solace
    6. Beast in the Field
    7. Legacy
    8. Nobodies Victim
    9. Balls to the Wall (Accept cover)
    10. Steel Rain
    11. Seasons of Tragedy

    Nakon što je sa debi-albumom “Uncreation”, objavljenim 2006. godine, pokupila puno dobrih ocjena, kalifornijska heavy metal skupina Benedictum iz San Diega u periodu nešto dužim od godinu dana snimila je njegovog nasljednika “Seasons of Tragedy“.

    Sasvim dobar heavy, potpomognut s power bubnjanjem, ‘ukrašen’ je fenomenalnim vokalima Veronike Freeman, što je jedna od najvećih razlika između ovog i ostalih novovalnih bendova istih ili sličnih subžanrova.

    Djevojka doista ima sjajne, moćne, agresivne, ‘napadačke’ vokale, koji u svojem najvećem dijelu, a pogotovo u ‘scream’ izvedbama, teško odaju tajnu tko se krije iza njih. Ipak, nije sve tako ubitačno, obzirom da ima nekih naslova, naravno, onih sporijih ritmova, u kojima Veronika otkriva i svoju nježniju i osjećajniju, ženstveniju stranu.

    Iako je ona definitivno u centru pozornosti, ne treba nikako izostaviti napomenuti i klasične, maštovite, borbene, heavy metalu svojstvene ‘udarničke’ gitare, zamjetan je utjecaj klavijatura, koje održavaju mračniju hard atmosferu, a manje-više su zanimljivi i synthevi, koji ne bi nedostajali i da ih nije bilo.

    Muziku podržava

    Generalno, dobar je ovo, moderan heavy metal album, u kojem ima pomalo svega što karakterizira ovaj stil kroz godine njegova postojanja.

    Jedan od najboljih naslova je (šteta što je prekratak) istočnjačko/egzotični intro “Dawn of Seasons“, sljedeće dvije pjesme, “Shell Shock” i “Burn it Out“, su najžešće, brze heavy power ‘pržione’, a zanimljivo je da nakon njih na red dolaze uglavnom pjesme čvrstog, nabrijanog srednjeg i baladnog ritma, s tek pokojim ‘ubrzavajućim’ odmakom.

    Dvije tipične heavy balade su “Bare Bones” i “Steel Rain“, od jačih srednjeritmičkih tu je “Beast in the Field“, a, zanimljivo, Acceptov cover “Balls to the Wall” svojim je epsko-ratničkim ozračjem i back-pjevanjem bliži Manowar i Saxon opusu nego onome originalnome.

    Iz ovoga se da zaključiti kako je Benedictum bend koji se jako oslanja na europsku heavy scenu osamdesetih, što, naravno, ne treba čuditi, jer u njoj je moguće pronaći najviše inspiracije kad se stvara muzika bazirana na takvim idejama.

    Mislim da je Benedictum to sasvim solidno napravio, i premda mu ovaj, kao niti uostalom i prvi album, ne smatram nekim posebnim, revolucionarnim povratkom heavy metala, moram priznati da sam čuo masu gorih albuma od ovog. Ipak nešto više nego solidnog djela.

    0 Shares
    Muziku podržava