Alternativno zakucavanje ’80-ih i ’90-ih

Nakon jedinice, najčešće dođe dvojka, a u slučaju Go No Goa, nakon prvog EP-a jednostavno nazvanog “First” dolazi novi “Second”.

‘Dvojka’ pokazaje da Go No Go izrastaju u sve bolji bend pred kojim se otvara sve bolja budućnost, ako mu mediji i radio/TV postaje pruže priliku. To je moderan indie rock album zaronjen u indie rock ’80-ih i ’90-ih i bendove poput Dinosaur Jr i Pixies, ali su ubačeni i melodičniji dijelovi Queens Of The Stone Age kojima je Tomislav bio fasciniran i u Ruizu.

Preslušavajući album, ipak dobivamo dojam kao da smo se vratili koje desetljeće unatrag jer pjesme zvuče vrlo žestoko i moćno, a opet s druge strane vrlo radiofonično i pitko, baš onako kakve strance dosta ljudi sluša. Ponovno bi mogli postaviti pitanje zbog čega Hrvati ne slušaju naše vrlo dobre bendove koji pjevaju na engleskom, ali nema smisla…

Nakon uvodne tri skladbe koje balansiraju zvukom već spomenutih Pixiesa i Dinosaur Jr.-a, na najveće iznenađenje nailazimo s “All The Way And All The Time” koja bi gotovo sigurno postala veliki hit da je nastala u Americi sredinom ’90-ih jer je pjesma mješavina Green Daya i Nirvane (u nešto manjoj mjeri) iz najboljih dana.

Ostatak je podjenako dojmljiv kao i uvod EP-a (posebno je zanimljivo ubačeno sing-a-long pjevanje benda pred kraj “Hey! Exciting World!“), pa možemo reći da je bend pogodio s odlukom o izdavanju dva EP-a jer ih je tako publika lakše mogla upoznati i na koncertima ih lakše pratiti, a sad je na njima da zaokruže dosadašnji rad i odluče se na cjelovito studijsko izdanje.

Gledajući ova dva EP-a, možemo reći da bend dosta šara zvukovno, ali su uspjeli zadržati ‘glavu i rep’, pa sve lijepo sjeda na svoje mjesto. Iskustvo iz prijašnjih bendova lijepo su pretočili u novi, pa šarolikost društva daje nove ideje koje međusobno oplemenjuju.

Da, Go No Go je definitivno bend na kojeg treba obratiti pažnju, posebno ako volite alternativniji zvuk od prije desetljeća-dva obogaćenih indiejem ’tisućitih’.