Alternativna monotonija

Zaprešićka alter rock četvorka Gump postoji od 2007., a ovog ljeta su izdali svoj prvijenac naziva “2013.”.

Već nakon kratkog preslušavanja dosadašnjih singlica bilo je jasno da se Gump podosta navukao na bendove poput Guano Apes i Skunk Anansie, a sličnosti su i u bendovskim formacijama (frontmenica i tri dečka za instrumentima). Ono što je najbitnije, zvukovno su vrlo slični, samo što se jasno mora dati do znanja da Gump mora još dosta poraditi na sebi da dosegne Skunk Anansie.Najveći problem albuma jest što su pjesme previše ravne i kad se preslušava album, uopće nemamo dojma što i u kojoj mjeri slušamo. Da pojasnim malo, već s uvodnom skladbom “Požuda” postavlja se jedan standard od kojeg se minimalno odstupa, pa kad se uleti u drugu polovicu albuma, uopće ne zapamtimo niti jednu drugu skladbu jer sve previše nalikuju jedna na drugu. Potencijal imaju jer taj zvuk uopće nije loš, ali monotonost cijele slike na albumu ipak malo odbija. U prvom redu, moramo pohvaliti još jednu vrlo dobru pjevačicu koja se vokalno može uspoređivati s pjevačicom Markiza jer su obje vrlo osebujne i izraženih vokalnih sposobnosti koje se ne libe istaknuti u svojim izvedbama.Ako bi izuzeli monotonost albuma i neke bespotrebne pjesme koje su jednostavno dosadne (poput “Dio neba” koju spašava jedan dinamični preokret na kraju skladbe), možemo vjerovati da za Gump stižu tek najbolji dani jer ova glazba sigurno puno bolje zvuči u live izvedbi nego ovako suhoparno na albumu.

“2013.” je jedan prosječan album velikih naših nada alternativne scene (kao demo izvođači imali su zavidne uspjehe), ali na njemu dosta tog ne štima najbolje, posebno ako uzmemo da od početka do kraja slušamo gotovo ‘jednu te istu pjesmu’. Mjesta za napredak imaju i nadam se da neće previše žuriti sa sljedećim uratkom za kojeg se ipak nadam da će biti nešto raznovrsniji.

Ipak, kako danas ljudi slušaju samo par singlica, vjerujem da je Gump već stigao do zavidne fanovske baze jer svaka pjesma zasebno uopće ne zvuči loše, ali ovako na albumu je ipak druga priča. Šteta, jer iskreno očekivao sam mnogo više.