Album za učvrščivanje statusa

Pred nama je novi, 16. studijski album Marilliona, dugovječnih prog velikana. Novi i studijski, ali ipak ne u klasičnom smislu.

Naime, na albumu se nalazi jedanaest pjesama s njihovih sedam različitih, do sada objavljenih albuma iz raznih faza rada u vremenu od 1989. do 2008. godine. Izabrane su od strane samih članova benda i nanovo snimljene u Racket Club studiju tijekom ljeta 2009. godine.

Jedina nova, točnije do sada neobjavljena pjesma je “It’s Not Your Fault“, ogoljela, intimna ispovijed koju izvodi vokal Steve Hogarth samo uz vlastitu pratnju na klavijaturama. Sve su ponovno snimljene pjesme znatno prearanžirane i tako pretvorene u potpuno nove, akustične verzije starih i manje starih naslova za koje su autori smatrali da su vrijedne ovakve preobrazbe.

Ideja za ovakav akustičan vid izmjene pjesama nastala je u proteklih nekoliko godina tijekom mirovanja benda kada je trojka (Steve Hogharth; vokal, klavijature; Steve Rothery; gitare i Pete Trewavas; bas) pod imenom Los Trios Marillos održavala akustične nastupe.

Međutim, akustični koncerti i turneje kompletnog sastava (u kojem su i Mark Kelly; klavijature i Ian Mosley; bubnjevi) kroz protekle godine također nisu bili rijetkost i relativno redovito su ih priređivali (zabilježeni su npr. na živom albumu “Unplugged At The Walls” ili DVD-u “A Piss-up In A Brewery”).

Dakle, ponovno snimljene pojedine pjesme izabrane su unutar bogatog cjelokupnog kataloga nastalog u proteklih 27 godina koliko je prošlo od njihove prve objavljene snimke. I što smo dobili? Homogen koloplet dobro poznatih skladbi koje su uporabom raznih standardnih i manje standardnih akustičnih instrumenata definitivno dobile novi, drugačiji zvukovni izraz. Je li i bolji teško je reći, budući da originalne verzije već dugo vremena žive na raznim albumima i živim nastupima, ali temeljene na istim osnovnim strukturama koje slušatelji većinom smatraju standardnim i idealnim.

U slučaju albuma “Less Is More” pojedine pjesme su izmijenjene skoro do neprepoznatljivosti, kao npr. “Interior Lulu“, “Wrapped Up In Time“, “The Space” ili “This Is The 21st Century“, dok je većina ostalih zadržala onu osnovnu originalnost, ali osvježenu i moguće poboljšanu kroz ovakvo viđenje. To se posebno odnosi na “The Memory Of Water” i “Hard As Love” kao možda i najbolje trenutke ovoga albuma.

Ukupan dojam nakon nekoliko preslušavanja je zadovoljavajući jer verzije zvuče u skladu s modernim osnovnim produkcijskim mogućnostima, ali i trendom popularnosti unplugged svirki. Ipak, “Less Is More” sigurno neće značajno poboljšati status grupe ili eventualno donijeti brdo novih poklonika, ali obradovat će one stare fanove i zainteresirati ponekog novog koji će kroz ovakvo viđenje htjeti kasnije upoznati i ostali, bogati opus Marilliona.

Ovaj album može se smatrati svojevrsnom premosnicom između dvaju stvarno novih albuma i kao mogućnost odlaska na poneki iz nove serije već dogovorenih koncerata širom Europe do kraja godine.

tekst: Robert Trošelj