Album za sva vremena

Sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća, točnije 1996., legendarne Majke izdale su svoj četvrti po redu album, pod nazivom “Vrijeme je da se krene“. Općenito gledano, možda je to njihov najbolji i najcjenjeniji album, ali mi je osobno teško tako nešto konstatirati, pošto je njihov cjelokupan opus sjajan i spada u antologiju rock glazbe s ovih prostora.

Nedavno je izašlo reizdanje istoimenog albuma pa je ovog puta ‘vrijeme da se prisjetimo’ tog razdoblja njihove karijere.

Bile su to godine kad su bili u najjačem naponu snage, ali i bile su to teške godine, pogotovo za Gorana Bareta. Kad vam se dogodi takav splet okolnosti, pitate se kako uopće dalje nastaviti živjeti. Došao je do samog dna, ali je ipak skupio snagu, pronašao odgovore i krenuo dalje. Koliko god to teško bilo.

Cijela ta bol, patnja, pomiješana s bijesom i svojevrsnom nadom pretočena je u iznimne tekstove svih pjesama na ovom albumu, ali ipak treba izdvojiti “Vrijeme je da se krene”, “Baretov blues“, “Sve što osjećaš” i “Mene ne zanima“. Čak i kad čitate same tekstove, bez glazbe u pozadini, ostavljaju prilično jak dojam.

Kao što je slučaj na primjer s pjesmom “Vrijeme je da se krene”, koja zvuči kao da je stvorena za ‘neku predizbornu kampanju’, a zapravo govori o osobnoj transformaciji i prihvaćanju sebe u trenucima kad nas život ne mazi. Bare, često krivo shvaćen, a ponekad i potpuno neshvaćen lik, pjesnik je života što se prilično jasno ovdje vidi, čuje i osjeća. Bez obzira da li su u pitanju laganije ili žestoke pjesme.

Subjektivno, objektivno, kako god želite, Majke su najbolji rock & roll/blues bend koji se pojavio na ovim i malo širim prostorima u zadnjih petnaestak godina, i upravo zato ovakva izdanja i nakon desetak godina zaslužuju da ponovno budu u punom centru pažnje.