Album najadekvatnijeg mogućeg naslova

    1290

    Herbie Hancock

    Takin' Off (Reissue)

    Datum izdanja: 15.12.2007.

    Izdavač: Blue Note / Dallas Records

    Žanr: Jazz

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Watermelon Man
    2. Three Bags Full
    3. Empty Pockets
    4. The Maze
    5. Driftin’
    6. Alone and I
    7. Watermelon Man (alternate version)
    8. Three Bags Full (alternate version)
    9. Empty Pockets (alternate version)

    Reizdanja su, iz perspektive kritičara, pomalo dvosjekla stvar: s jedne strane, nekada je uistinu užitak i privilegij pisati o klasicima, a s druge znade biti podosta zamorno morati reći nešto novo o obaveznoj glazbenoj lektiri o kojoj su opetovano umovali mnogi prije vas. Tek ponekad potkrade se i treća vrsta izdanja među nanovo objavljenima: ona u čijem slučaju vremenska distanca pokaže neko novo lice, otvarajući mogućnost za (barem nešto) drukčije, a istovremeno utemeljeno vrednovanje.

    Upravo takav je “Takin’ Off“, debut-album Herbiea Hancocka u ulozi vođe sastava, objavljen izvorno 1962. za Blue Note. Iako je u svoje vrijeme bio zamijećen, tu pozornost izborio je više činjenicom da ga potpisuje mladac koji jedva da je zagazio u dvadesete godine, a već ga je lovio mentorski mogul Miles Davis, negoli što bi sam Hancockov glazbeni rad na ovoj ploči bio prepoznat kao istinski izniman.

    “Takin’ Off” je međutim baš to – iznimna ploča, i to ne samo zbog toga što je na njoj po prvi puta objavljen jedan od najvećih Hancockovih kompozitorskih zaštitnih znakova, legendarni “Watermelon Man” (kojeg će nedugo po izlasku proslaviti obrada Mongo Santamarie). Iako je riječ o neupitnom ‘highlightu’ čitavog albuma s nevjerojatno duhovitim, zaraznim, hipnotičkim vampom, iz današnje se perspektive ovaj standard doima više kao uskličnik na koncu rečenice ‘Zvijezda je rođena!’, a manje kao jazz-hit koji na svojim leđima nosi čitav ostatak albuma, kako se isprve činilo.

    Upravo suprotno: “Takin’ Off” se 45 godina nakon izlaska nameće kao sasvim lepršav rad, s gomilom optimističnog poleta i entuzijazma, bez ikakve napregnutosti i zgrčenosti. Hancock se začudo uspio osloboditi utega što često visi oko vrata liderima-početnicima: potrebe da se sva dugo prikupljana i zatomljivana iskustva ispale odjednom, poput srebrnog metka, što sažetije i snažnije.

    Muziku podržava

    Umjesto toga, klinac koji je s velikim naočalama i nježnom puti daleko više nalikovao autentičnom čikaškom klavirističko-tehnološkom freak-geeku negoli jazz-glazbeniku s ozbiljnim ambicijama, na svom je debitantskom vinilu postupio kao prekaljeni ‘session leader’.

    Pored sebe postavio je friškog, beskrajno uzbudljivog solista (Freddie Hubbarda) kojem je kao protutežu postavio Dextera Gordona na saksofonu, gotovo dvostruko starijeg od sebe. Za bubnjara je odabrao Billya Higginsa, tih godina u apsolutnom zenitu moći i zrelosti, kojem je sekundirao sve impozantniji i zamjećeniji basist Butch Warren.

    Godinu kasnije, Warrena će angažirati nitko drugi do Thelonious Monk – a činjenica da je prije pijanističkog maga angažiralo upravo pijanističko čudo od djeteta, odlično ilustrira Hancockovo vizionarstvo i neobjašnjivu zrelost kao vođe sastava.

    Ovakva izbalansiranost novih i nabrijanih te super-iskusnih i pouzdanih glazbenika ogleda se i u glazbenom materijalu, nimalo pretencioznom, ali odlično skladanom, punom kompleksnog hard-bopa protkanog zanimljivim grooveom, zbog čega ga je lako slušati kao i piti dobro rashlađenu vodu. Pritom se ističe “Three Bags Full” čiji swing ostaje pamtljiv na prvu loptu, kao i odlična balada “Alone and I“.

    Uzmite povijest jazza i lopatu, pa krenite kopati što dublje možete: čak i nakon dosta vremena, teško da ćete uspjeti na svjetlo dana izvući bolji, a podcjenjeniji debut-album od Hancockova prvijenca. Još kad uzmete i tri dodatne izvedbe koje vas čekaju na disku, ovo reizdanje nameće se kao jedno od sretnijih jazz kupnji ove godine.

    Postava: Herbie Hancock – klavir, Billy Higgins – bubnjevi, Butch Warren – bas, Dexter Gordon – saksofoni, Freddie Hubbard – truba

    Muziku podržava