Album koji je mogao postati album ljeta kad ne bi nosio titulu albuma godine

Lako je pisati o albumima kakav je treći album splitskog T.B.F.-a na kojem svaka pjesma ostavlja vrlo malo prostora za ravnodušnost. Teško je ne podijeliti s ostatkom svijeta svoju oduševljenost činjenicom što u Hrvatskoj još uvijek postoje bendovi zbog čije glazbe nemate ni najmanju grižnju savjesti što sunčani kolovoz, umjesto uživanja u ‘kvantovima valnim’, provodite u zamračenoj sobi uživajući u valovima zvuka.

Ako je nekome do sada slučajno promaklo, nije na odmet ponoviti da je TBF najorginalniji domaći bend čiji svaki novi album podiže standarde domaće glazbe na sasvim novi nivo, a kritičare željne dosadne kategorizacije stavlja na sto muka uporno se opirući bilo kakvim klasifikacijskim načelima. Njihova će vas orginalnost zaskočiti i prije nego što poslušate album, dovoljno je da samo otvorite knjižicu koja dolazi uz (orginalni) CD i čije je vizualno rješenje sasvim u skladu sa čitavom koncepcijom albuma. Detalje ćete, ipak, morati otkriti sami.

Govoriti danas o The Beat Fleetu bez spominjanja Maxon Universala gotovo je nemoguće, budući da se ni oni sami više nigdje ne pojavljuju bez loga svog (imaginarnog) sponzora, očito aludirajući na fenomen sponzorstva, danas prisutnog u svim segmentim života. Niste valjda mislili da će se jedni od, među glazbenicima, najvećih kritičara našeg društva samo tako prestati baviti socijalnim pitanjima lijepe naše?

I nisu, a pravi dokaz za to su dvije najjače pjesme na albumu – “Nostalgična” i “Heroyix“. Da mi je, nakon što je izašao prvi TBF-ov album, netko rekao da će jednog dana snimiti pjesmu dojmljiviju i tekstualno jaču od “ST stanja uma”, vjerojatno bih rekla da jesu dobri, ali ne i svemogući. “Nostalgična” možda nije jača i veličanstvenija od “ST stanja uma”, ali je zasigurno vrlo blizu da to postane, samo joj treba dati malo vremena.

Ali je zato moja najdraža pjesma s trećeg albuma TBF-a, a tome svakako uvelike doprinosi činjenica da je u pjesmi korištena melodija Arsenove “Sve što znaš o meni”. “Heroyix” je na pravom putu da zasjedne na drugo mjesto moje top-liste, ali i da postane himna generacije ‘gnjevnih mladih ljudi’, kojima je već odavno sasvim jasno da smo ‘zrna u masi’ i ‘stranci u vlastitoj zemlji zbog ljudskog šljama’.

Kritika domovine nastaviti će se u “Eseju”, pjesmi s refrenom i melodijom jedne od legendarnih Štulićevih pjesama. Začudo, ova pjesma jedna je od rijetkih na albumu u kojoj su korišteni tuđi sampleovi. Dečki su, naime, na novom albumu sami svirali, a neki su se odvažili i zapjevati. Od ostalih sampleova, korišten je onaj Josipe Lisac iz pjesme “Na, na, na”, i to u SF stvari “Bog i zemljani” napravljenoj u najboljoj maniri “Digni Luce Pauka” s prethodnog albuma ili “Daleko od zemlje” s prvog albuma.

Od ostalih pjesama, tu su prošloljetna himna “Alles gut“, čija se himničnost može primjeniti i na ovo ljeto, zatim “Guzice i sise”, pjesma koja bi mogla biti shvaćena kao šovinistička da nije toliko duhovita, te već poznati singlovi “UV zrake” i “Šareni artikal“. “Masovna hipnoza” za kraj sasvim će vas opčiniti, a budući da 58 minuta koliko album traje i prebrzo iscuri, ponavljanje čitavog postupka preslušavanja albuma je neizbježno.

Da je izašao malo ranije, “Maxon Universal” je mogao postati moj najdraži domaći album ovog ljeta. Ali budući da je ljeto prekratko razdoblje, ovaj će se album morati zadovoljiti titulom mog najdražeg domaćeg albuma ovog ljeta, jeseni i zime.