Diecast
Internal Revolution
Datum izdanja: 20.11.2006.
Izdavač: Century Media / Dallas Records
Žanr: Metal
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Iako je tada već imao snimljena dva albuma, s ovim sam se američkim bendom iz Bostona susreo tek 2004. godine, i to putem njihovog albuma “Tearing Down Your Blue Skies”, prvog kojeg su radili s Century Mediom. I, neću kriti, odmah su mi se dopali, a nakon novog “Interium Revolution” albuma, jednostrana simpatija, dakako, ona u muzičkom dijelu, još je veća.
Razlog tome leži u činjenici da je Diecast bend univerzalnog stila. Točnije, ne može ih se svrstati u nijedan metalni pravac, a niti je moguće njihovu muziku opisati s jednim ili dva izraza. Mada sam na nekim mjestima uočio da ih se opisuje kao metal core bend, ja se s time nikako ne bih složio.
Jer, Diecast u svojem opusu ima jako puno elemenata thrasha, pa melodic death, heavy i death/thrash metala, hard corea a pomalo i nu rocka. Upravo zato ja nemam ideju kako da najkraće moguće opišem što to oni sviraju, a time se, iskreno, niti ne opterećujem.
Najvažnije je da sviraju dobro, muzika im je poprilično kompleksna, s jakim individualnim vrijednostima, među kojima se posebno ističu Paulovi vokali, koji ‘šeću’ unutar imenovanih stilova bez većih napora. Jake su i utjecajne ritam sekcije, pogotovo one gitarističke, a i drumming je također visoko modulativan, i kreće se u rasponu od bjesomućnog blastbeatinga do harmonične heavy rock mirnoće.
Pjesma “Hourglass” fini je miks melodic deatha, HC-a, modern rocka, s miksom oštrih, vrištećih i blagih, clean vokala, zatim su tu “Madness” i “S.O.S.“, stvari koje sadrže dosta švedskog death/thrash utjecaja, ‘slayerovski’ ulaz odlikuje “Out Of Reach“, koja se nakon toga transformira u pjesmu s jakim utjecajima thrash corea i melodic deatha s modulativnim vokalima i dosta blastbeatinga.
Istaknimo još i “Fade Away“, koja bi se vrlo dobro uklopila u Gardenianov album “Soulburner”, te najveće iznenađenje na albumu, baladu “The Soldest Rain“. To je više-manje hard rocku svojstvena balada, s puno atmosferskih klavijatura i piana, koja u središnjem dijelu sadrži snažnije gitarističko/vokalne angažmane, ali ipak, u najvećem dijelu podilazi osjećajima romantičara.
“Interium Revolution” je album koji bez ikakve sumnje, barem s moje strane, spada u kategoriju onih koji svojem slušatelju niti u jednom trenutku ne dozvoljava da se ‘udalji’ od njega.
Zato ga apsolutno preporučam svima koji mogu otrpjeti konstantne vokalno-instrumentalne, ritmičke, muzičko stilske i sve ostale izmjene koje nudi u kontinuitetu tijekom svojih ¾ sata trajanja.
