Album iz šezdesetih

Brian Wilson, čovjek kojem se predviđala bogata glazbena karijera sa legendarnim surf rockerima The Beach Boys, možda bi i uspjela da ih međusobni problemi, te problemi s drogom i alkoholom nisu natjerali na raspad što se u šezdesetima događalo i mnogim drugim velikim bendovima.

Brian je osnovao taj kalifornijski bend sa dvojicom mlađe braće, bratićem i školskim prijateljom, te su uskoro postali jedan od najuspješnijih bendova u povijesti američke glazbe.
Iako su imali puno hitova: “Surfin’ Safari”, “Surfin’ USA”, “Surfer Girl”, “Little Deuce Coupe”, njihov najveći, ali i jedan od najuspješnijih hitova svih vremena je “Good Vibrations” iz 1966. godine, po kojem ih i svi pamte.

Wilson je bend napustio davnih dana, još krajem šezdesetih, ostao je njihov povremeni član, tekstopisac i producent, skroz do sredine sedamdesetih. Na prvi solo njegov album “Brian Wilson” se čekalo skroz do 1988. godine što je oduševilo fanove, ali dok su The Beach Boysi osvajali top ljestvice singl hitom “Kokomo” koji je snimljen kao soundtrack za film “Cocktail”, on nije bio te sreće.

Nakon svog prvijenca je izdao je još četiri albuma, a posljednji mu je bio “Imagination Giant” iz 1998., no bez obzira na njegov veliki muzički talent ni s jednim nije ostvario zapaženi uspjeh.

Na svom novom albumu, “Gettin’ In Over My Head” se još osjeća početak Brianovog stvaranja iz The Beach Boysa, jer su mu inspiracija i mašta ostali zarobljeni u šezdesetima te će se vjerojatno više svidjeti samim fanovima ili onima koji više vole stariju glazbu. Ne može se reći da stvari nisu dobre, ali kao i prijašnjih godina bez nekog većeg hita je prošao i ovaj album.

Najviše pozornosti je privuklo to što su neke pjesme na albumu napravljen u suradnji sa njegovim kolegama glazbenicima (Eltonom Johnom, Carlom Wilsonom, Ericom Claptonom i Paulom McCartneyem).

Bez obzira što nema neku stvar koja bi ga vodila ka uspjehu, album je solidan te se ističu pjesme: “How Could We Still Be Dancin’” s Eltonom i “City Blues” s Claptonom. Ne bi bilo loše da sam negdje tamo u Kaliforniji šezdesetih godina prošlog stoljeća i slušam ovaj album jer on tamo i pripada, nema nikakve veze s današnjim glazbenim svijetom niti s uobičajnom glazbom, a to je ono po čemu su i The Beach Boysi ostavili jedinstven trag u muzici, bili su svoji.