Akustični Pearl Jam – drugi put

Iako smo navikli da od Pearl Jama dobivamo samo najbolje, morate priznati da su i oni samo ljudi pa povremeno mogu i razočarati. Kao da im nije bilo dosta izdavanja live albuma, pa su odlučili izdati još jedan, ali ovaj put malo akustičniji. Sama namjera ovog događaja je prije svega bila prikupljanje novaca za ‘YouthCare’ organizaciju, o čemu nemam podataka, ali nadam se da su u tome i uspjeli.

No, da krenemo na stvar. Kako zapravo ovo zvuči? Moglo bi se reći kao i većina live uradaka koji pokušavaju opisat sliku i ugođaj samog bivanja na koncertu, ali ne uspijevaju taj posao dobro odraditi. Na pitanje ‘zašto?’, mogu samo odgovoriti da će se ugođaj koji se tamo zbio i koji je potjerao tisuće grla da umjesto Veddera otpjevaju završnicu fenomenalne “Black“, jednostavno neće slušatelja kod kuće natjerati na isto.

“Live At Benaroya Hall” ima koliko dobrih, toliko i zamornih pjesama, koje zaredane jedna za drugom ne ostavljaju baš najbolji dojam. Neke stvari ćete jedva dočekat da dođu, a neke brzo preskočit da što prije završe. Između ostalog sadrži i par obrada poput Dylanove “Masters Of War“, Shel Silversteinine “25 Minutes To Go” te “Crazy Mary” Victorie Williams.

Morat ću na kraju zaključi da su se Pearl Jam trebali potrudit da se, bez obzira na nesuglasice, ipak izdaju originalan i puno zanimljiviji (ali i kraći) unplugged show koji su snimili za MTV na početku karijere.