Ako već boli, neka boli sa stilom

Možete se truditi složiti težak, umirujući riff i zaoriti vokal koji mu u susret dovodi svu tugu i jad ovog svijeta, ali vjerojatno nikad nećete to napraviti bolje od debeljuškastog bradatog Kirk Windsteina!

Neke od tih riffova ponudio je u Downu, nešto vokala otpjevao je i na dva albuma Kingdom of Sorrow, ali pravo utočište svega što o njemu znamo je u neponovljivom Crowbaru!

Simpatičan i ustrajan bend već dvadesetak godina predstavlja velik utjecaj za bendove ‘manje sretnijeg pristupa’, ali meni se čini da su oni svojim albumima u ’90ima. ipak bend koji je zaslužio kudikamo veći i puno rašireniji respekt u glazbenom svijetu. Ok, nisu svi spremni prožvakati beznadne tekstove i žestoku tutnjavu, jer svijet ne mora uvijek biti tako brutalno mjesto. Ali, uz tu depresivniju prometnicu metala Crowbar zbilja ide najbolje. Lijepo to govori i “Sever The Wicked Hand“.

Bez prevelike najave i pripreme, prvi zvuci albuma stvari vraćaju na poznato – jad, bijeda, beznađe i depresija popraćena zvucima nekakvih palih anđela. Povrh toga, dogodila se borba s još jednim demonom. Kirk je odmah pojasnio da je po prvi put u životu trijezan, a singl “The Cemetary Angels” pjeva popularnu izreku Anonimnih Alkoholičara “You gave me wings, and took the sky away“.

“Let Me Mourn” zvuči baš kako joj i ime govori, a “Liquid Sky And Cold Black Earth” je i zvukom i temom prava Crowbar himna. “As I Become One” i “I Only Deal In Truth” su pokazatelji zanimljivih aranžmana i dijelova, pa se u sredinama nisu bojali zaigrati, pa čak ni zazvučati kao riff Downa i bubnjeva Pantere (na ovoj drugoj).

Što reći na riječi tipa “Warriors and cowards and all inbetween / The spirits of those are stuck on you / Live by the strong hand / And die by the weak“? Poznati NOLA zvuk, poznate bolne melodije, poznati riffovi od ekipe koja ih vadi iz džepa kad god poželi, i još poznatiji vokal. Čim Kirk zaori, super mi je što se baš svakome pred očima stvara prizor njegove bradate face i onih anti-nasmiješenih usta.

Bend koji je kroz svoju postavu provukao gotovo sve koji nešto znače na području New Orleansa, izbacio je svoj deveti album, i to dugih šest godina nakon zadnjeg. “Sever The Wicked Hand” je album kojeg se niti jedan jedini dosadašnji fan ne treba ni najmanje bojati, a svježina koju su donijeli sigurno osigurava još poneko mlado lice da shvati kakva čarolija se krije iza ovih teških nota.