Ako mislite da vam je dosadio heavy metal pogledajte ovo, predomislit ćete se

Nakon prošlogodišnje audio snimke, koncert održan u dortmundskoj Westfalenhalle 24. studenog 2003. godine u sklopu velike svjetske “Death On The Road” turneje objavljen je i kao video zapis. Obzirom da među set listom nema promjena, naime, iste su pjesme kao i na ranije opisanom dvostrukom CD-u, mislim da se nije potrebno duplicirati i nanovo ih opisivati. Barem ne sa slušnog aspekta. Ali svakako vrijedi spomenuti nekoliko detalja koji se ne mogu čuti.

A to je u prvom redu dvorana puna k’o šipak, te činjenica koju ističemo da se baš u potpunosti ne bismo zamjerili Janickovim fanovima, obzirom da on ima nekoliko itekako zapaženih solaža (npr. u “Brave New World” i “No More Lies“).

Briljantna, samo Maidenima svojstvena scenska koreografija i ovdje je u punom sjaju; svaka je pjesma popraćena pripadajućim motivom na velikom platnu u pozadini, a svojim je transformacijama obogaćuje veliki Bruce. Poput tradicionalnog mahanja izbušenom britanskom zastavom u “The Trooper“, one u šarenom ogrtaču s maskom na licu, te crnim ogrtačem s kapuljačom, slikovitim obilježjima “Dance Of Death” albuma.

Ili kada u povijesnom epu “Paschendale” pjeva obučen u vojnički šinjel sa šljemom unutar mini borbenog polja složenog na vrhu pozornice. Početak te pjesme obilježavaju zaglušujući zvukovi granata i pucnjeva, da bi završila Bruceovim prelamanjem preko ograde kojim je simbolično dočarana pogibija ratnika.

Neizostavni Eddie i ovoga je puta originalan; svoju golemu figuru, obučenu u stilu “Dance Of Death” naslovnice, uzdiže nad Nickovim setom bubnjeva, dokazujući još jednom da je i on jedan od neprikosnovenih vladara na sceni. A ono što po tko zna koji puta fascinira je Bruceov stage acting upotpunjen njegovim ‘vladanjem’ publikom, koja ga prati kao omađijana, i svojim se zborskim pjevanjem uključuje u pojedine pjesme; najočitije u “Journeyman“, u kojoj se stječe dojam kao da se radi o uigranom zboru, koji je satima zajedno vježbao.

Ovo su tek neki značajniji opisi ovog koncerta, jer svaki nastup ovog benda priča je za sebe, i trebalo bi poprilično puno vremena i prostora da se opisao u cjelini. Stoga još samo spominjemo podatak da je koncert objavljen ne dva DVD-a, i to u 5.1 i stereo sound varijanti.

Treći CD nije ništa manje zanimljiv, i na njemu se mogu vidjeti scene koje se dešavaju daleko od medijske pompe, i njima kao da se bend želi zahvaliti svima koji su dio velike ‘Maiden mašinerije’. Ne računajući dva viđena video spota – “Wildest Dreams” i “Rainmaker”, ali je zato zanimljivo vidjeti stvaranje animacija za potrebe njihovog snimanja, te neke komentare.

Možda će manje zanimljivi biti interviewi sa članovima benda i photo galerije, jer se i to dosta puta moglo vidjeti i čuti, ali je zato maksimalno zanimljiv dokumentarac “Death On The Road“, koji uz spomenute interviewe donosi i kadrove snimljenje tijekom rada na “Dance Of Death” albumu, a još je jači dokumentarni zapis “Life On The Road“, u kojem se mogu vidjeti osobe koje se brinu da bendu na turneji ništa ne fali.

Tako se tu kroz kratak razgovor može upoznati Michael Kenney, koji već godinama prati Maidene s klavijaturama, ali je ujedno i Steveov bass tehničar. Svoje mjesto dobili su i ostali tehničari instrumenata, pa majstori rasvjete, osobe koje brinu o catheringu i drugi članovi Iron Maiden ‘poduzeća’.

Polusatni razgovor s fanovima, snimljen prije nastupa u Earls Court Areni, također je fino napravljen, i na njemu se može vidjeti generacijski presjek najodanijih fanova benda. Pogotovo stoga što se može vidjeti da su fanovi grupe u rasponu od nešto više od deset, pa do 50 i više godina.

Tu su svoje viđenje o Iron Maiden ‘pokretu’ dali devetnaestogodišnjaci koji su ih ‘preuzeli’ od očeva, pa oni kojih ih slušaju dvije, pet ili dvadesetak i više godina, od kojih su neki na koncert stigli zajedno sa svojom djecom. To je samo još jedan u nizu pokazatelja vrijednosti ovog benda, čija konstanta popularnosti raste već četvrt stoljeća, i nema naznaka da će početi njezino spuštanje.

Ovaj je DVD set još jedno u nizu ostvarenja koje bi fanovi Iron Maidena obvezno morali imati, i koji opasno ugrožava “Rock In Rio”, njihov dosad najbolji vizualni uradak. Jer kad ga stave u svoje DVD playere, po tko zna koji puta će sami sebi dokazati da ovaj bend jednostavno ne može dosaditi. Na što vjerujem, nitko nikada i nije niti ozbiljno pomišljao.