Adia Victoria: Autentičan, zanimljiv i izbrušen stil

    355

    Adia Victoria

    Silences

    Datum izdanja: 22.02.2019.

    Izdavač: Canvasback/ATL

    Žanr: Alternative

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Clean
    2. Bring Her Back
    3. Pacolet Road
    4. The City
    5. Different Kind Of Love
    6. Devil Is A Lie
    7. The Needle’s Eye
    8. Cry Wolf
    9. Heathen
    10. Nice Folks
    11. Dope Queen Blues
    12. Get Lonely

    Nakon uspješnog prvijenca “Beyond the Bloodhounds” iz 2016. Adia Victoria pokazala se kao zanimljiva glazbenica koja suvereno barata raznim žanrovima – od bluesa, southern gothica i folka. Ovogodišnji album “Silences” i dalje je na tom tragu, iako je Victoria izjavila da je njezina glazba blues jer je blues za nju izvorna glazba iz koje su se kasnije izrodili razni žanrovi i podžanrovi. Američki jug za nju je i glazbeno crpilište i moto koji se provlači kroz zvuk i tekstove. Njezin je najveći adut baršunasti blues vokal, jednostavan i upečatljiv. Na aktualnom je albumu otvorila ponovno teme religijskog karaktera poput otkupljenja, ubijanja boga, obračuna s vragom i slično. Album je producirao Aaron Dessner iz The Nationala koji ima talent prepoznati kvalitetne glazbenike i pomoći im da naprave kvalitetne albume.

    “Silences” je više retro od prethodnika. Victoria je posegnula još više unatrag tako da ima i elemenata bluesa, gospela i južnjačkoga rocka. Vrag je čest motiv u njezinim pjesmama, no ne samo kao religijski motiv, nego kao utjelovljenje svega što je izazov, iskušenje, put od teških situacija do onih benignih i svakodnevnih. Već u prvoj pjesmi “Clean” Adia Victoria pjeva kako je ubila boga: “First of all there is no god / Cause I went out and killed my god… I killed him clean so it didn’t hurt. Bog ne predstavlja samo transcendentno biće – bog je i sve ono što zatječemo kao apsolutno i neispitano – sila koja guši pojedinca i onemogućuje pravi i iskren izraz. Poigravanje vokalom i zvuk koji ga prati ukazuju na zaigranost oko ozbiljnih tema. Pa tako već u sljedećoj “Bring her Back” pjeva “I’m sick and tired of these people calling me baby / I ain’t your baby. Ovdje dominiraju gitara i distorzije koje numeru čine drukčijom od ostatka albuma. “Pacolet Road” ritmična je i zaigrana, “The City” melankolična i sjetna.

    Muziku podržava

    Prvi singl “Different Kind Of Love” najviše je retro, sa štihom psihodelije 60-ih i glazbe 80-ih. Ova se pjesma nameće kao najveći hit, s naglaskom da album krije i bisere koji ne osvajaju na prvu, no opetovanim slušanjem pokazuju svoju snagu. To su numere “Devil Is A Lie”, “The Needle’s Eye” i “Nice Folks”. Sve tri pokazuju raskoš talenta i sposobnost poigravanja, koje je sve samo ne i neozbiljno. Toplina vokala koji može proći i u blues i folk okviru, interpretativna snaga iznošenja teških tekstova i zvuk koji ukazuje koliko Victoria poznaje glazbenu prošlost i sama kroji svoju sadašnjost ne podilazeći trendovima ili kopiranjem poznatih uzoraka.

    “The Needle’s Eye” primjer je kako spaja moderno i staro na inventivan način, dok “Dope Queen Blues” doseže najveću razinu autentičnosti i stila koji predstavlja Adia Victoria. “Silences” je sjajan goth folk i blues album, na trenutke eklektičan, na trenutke retro, a sveukupno gledano dobro osmišljen album i produciran na način da pokaže koliko je Adia Victoria zanimljiva i kvalitetna glazbenica koja je već na drugom albumu dosegla svoj vlastiti i autentičan izraz.

    Muziku podržava