27 odabranih punk minijatura

    2942

    NOFX

    The Greatest Songs Ever Written (By Us)

    Datum izdanja: 09.12.2004.

    Izdavač: Epitaph / Dancing Bear

    Žanr: Punk

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Dinosaurs Will Die
    2. Linoleum
    3. Bob
    4. Separation Of Church & Skate
    5. Murder The Government
    6. Bleeding Heart Disease
    7. Bottles To The Ground
    8. 180 Degrees
    9. Party Enema
    10. What’s The Matter With Kids Today
    11. Reeko
    12. Stickin In My Eye
    13. All Outta Angst
    14. Leave It Alone
    15. Green Corn
    16. Longest Line
    17. Thank God It’s Monday
    18. Idiots Are Taking Over
    19. Don’t Call Me White
    20. Day To Daze
    21. Soul Doubt
    22. Philthy Phil Philanthropist
    23. Shut Up Already
    24. It’s My Job To Keep Punk Rock Elite
    25. Franco Un-American
    26. Kill All The White Man
    27. My Party Boots

    U doba kada pankeri izumiru kao dinosaurusi, NOFX-i su još uvijek tu i još uvijek se ne namjeravaju umiroviti. Veseli zajebanti iz Kalifornije su nakon 21 godine postojanja, 14 albuma i 17 EP-a izali kompilaciju svojih najboljih pjesama nazvanu “The Greatest Songs Ever Written (By Us). Zavidnu reputaciju priskrbili su im njihov urnebesan smisao za humor (ponekad čak i crni), politička nekorektnost, pametni tekstovi i dinamičnost na live nastupima koju će malo tko dostići.

    (P)ostali su mjerilo za cijeli žanr melodičnog punk rocka, puno bendova imitiralo je njihov stil, ali im se – barem što se originalnosti i lucidnosti tiče – nitko nije uspio približiti, a kamoli nadmašiti ih.

    Ono što me oduvijek fasciniralo igra je riječima koja im odlično leži – “Philthy Phil Philanthropist“, “Punk In Drublic”, “Liberal Animation”, “War On Errorism”, samo su neke od kovanica koje su ih proslavile, a melodični punk sa ska primjesama (posebice nakon dolaska ‘all round’ svirača El Hefea) najbolje je uspio na albumima “Ribbed” i “Heavy Petting Zoo”, dok “Punk In Drublic” i “White Trash, Two Heebs And A Bean” za moj ukus ipak malčice previše vuku na hardcore.

    Muziku podržava

    Iako su godinama bojkotirali MTV da bi se na kraju ipak odlučili pojaviti na istom i tu su vjerojatno izgubili malo na kredibilitetu, prvenstveno kod svojih starijih obožavatelja, no svima koji prate njihov rad jasno je da NOFX-i nimalo ne podilaze konformističkom svjetonazoru i (ne)ukusu današnjeg duha vremena. Uostalom, u punk svijetu je to odavno prestao biti grijeh, kao i prelaženje na major label. Razlog? Pa dok su bili na Fat Wreck Chordsu (nezavisna etiketa Fat Mikea) su prodavali svega 3500 albuma, dok je taj broj znatno porastao otkad ih je pod svoje uzeo Epitaph i počeo producirati Brett Gurewitz.

    Kompilacija od čak 27 stvari – iako kratkog trajanja – izgleda impresivno, no jako je teško složiti ‘best of’ album benda kojem je svaki album poseban i čija svaka stvar predstavlja punk minijaturu par excellence. Ako već moram nešto izdvajati s ovog popisa onda su to definitivno pjesma o trijeznom skinheadu Bobu, “Green Corn“, “Longest Line”, “Kill All The White Man” i “Separation Of Church & Skate”. S druge strane, iako mi je jasno da svi ukusi ne mogu biti zadovoljeni, teško mi je shvatiti činjenicu da svoje mjesto među najboljima nisu našle npr. “Champs Elysées”, “El Lay”, “Vincent”, “Moron Brothers” ili pak legendarna trilogija o Lizi i Louise?

    Zadnja stvar na ovoj kompilaciji, “My Party Boots“, pojavit će se na novom albumu koji bi trebao izaći tijekom ove ili iduće godine, a puni naslov je “Wore Out The Soles Of My Party Boots”. Sve pjesme su remasterirane sa prijašnjih izdanja, a u prilogu dobivate i podeblju knjižicu sa dosad neobjavljenim fotografijama pa tako npr. možete vidjeti i Fat Mikea u doba dok je još bio slim.

    U slučaju da ne posjedujete prijašnje albume NOFX-a, ovaj album je prava stvar za upoznavanje s njihovom dosadašnjom materijom. A nakon što ga preslušate, nimalo ne sumnjam da ćete posegnuti i za ostalima!

    Muziku podržava