2007: Odiseja u Sveznajućem Svemiru

OK, kada sam prvi put čuo za ime Townsendova solo uratka, pomislio sam kako je ovo još jedna u nizu bizarnih kompilacija bez smisla, bez svrhe, bez cilja. No, respektabilno ime Devina Townsenda i, najiskrenije, fantastična naslovnica privukli su me za jedan od najboljih albuma ove godine, a usudim se reći i dekade, koji bi, vjerujem, i Stanley Kubrick poželio ekranizirati!

Kompilacija od jedanaest, točnije devet (ne računajući “Omnisdimensional Creator” i “Tall Latte”) pjesama jednostavno je nadnaravno dobar ep koji bi, na stranu degradacija mjuzikla i popularnih opera, mogao postati prva metal-opera koja bi požela ogroman uspjeh.

Townsendov glavni adut je njegova virtuoznost koja je ovaj prebogati opus kompletno sama stvorila! Da, libreto (jer se ne radi o običnim riječima, već predlošku za kompleksno djelo), fantastičnom simfonijskom orkestru, dakle prebogatom spektru glazbenika i instrumenata, te vokalnim izvedbama samog autora koje divljaju u najluđem smislu kroz 11 (odnosno devet) nezaboravnih dionica.

Čemu sami superlativi? Jednostavan talent i multi-dimenzionalna mašta koja putuje brzinom i većom od warpa 10. Townsend vokalno varira kroz svojih jedanaest epopeja od čistoće vokala, do ekstremnih i zahtjevnih dionica, kroz brojna ritardanda, a zatim cresenda, ovisno o volji i raspoloženju protagonista. I teško je zapravo izdvojiti jednu stvar i analizirati jer, iako se radi o tematski povezanom opusu, svaka pjesma je ep za sebe – Ziltiodova avantura.

Međutim, virtuoz savršeno glatko instrumentalno i narativno povezuje u najkoherentniju cjelinu. No, ipak je grijeh ne istaknuti savršeno razrađenu, prepunu varijacija “Solar Wings“, vjerojatno kulminaciju albuma, u kojoj autor prepušta svoj vokal struji instrumenata, najviše gitari (no, začudo, bez pretjeranih riffova).

Sličnog karaktera kao i “Solar Wings”, “Color Your Wings” je drugi potporanj ove konstrukcije; svojevrsna balada sa zaraznim riffom i mekim glasom Townsenda te popratnim višeglasjem protagonista. Mislim da bi ovo bila savršena himna Jean-Luca Picarda. Zvijezde, magla i ludi Ziltoid za vratom, tj. repom… Bolesno!

Koja je priča? Dakle, Ziltoid Sveznajući je opaki izvanzemaljac iz četvrte dimenzije, ovisnik o kavi, koji dolazi na najdražu nam Zemlju po šalicu – kave, i to crne! E, al’ mi zaribamo stvar, pa napravimo napoj i to, naravno, ovog razljuti pa nam objavi rat! No, i mi imamo Kapetana Spektakularnog (Captain Spectacular) koji organizira opaki protunapad i Ziltoid je primoran obratiti se Rasturaču Planeta (Planet Smasher), kojem se baš i ne da smrskati Zemlju, pa ovaj ostaje sam sa svojim mislima i Zemljanima u ratu. Na kraju sve skončava tako da se određeni jadni radnik u bircu budi, tj. šef ga budi jer mora snobovima spravljati, pazi sad – kavu!

Osim što se radi o savršenom vokalnoinstrumentalnom uratku, istinskom novodimenzionalnom homerovskom epu novog milenija, “Ziltoid the Omniscient” je bolesno duhovito djelo u toj svojoj bizarnosti i grotesknosti!

Warp 10!