Klape Remixed
Izdavač: Dancing Bear
Žanr: Elektronika
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Interveniranje u pjesmu dalmatinskog ribara zvukovima tastature čini se u najmanju ruku nepotrebnim. Tom bih rečenicom mogao započeti obranu donedavne tradicije nedodirljivosti klapskog slova kao da je institucionalno dobro, što ono nikako nije.
Ako su klapsko djevičanstvo uzeli za pravo oskvrnuti trećerazredni domaći zabavnjaci, ili pak same klape gurajući se u njihov profitabilni radijus, zašto kormilom broda nebi upravljali i neki puno maštovitiji elektroničari.
Hrabar pothvat Andreja Jakuša da klapski pjev okruži apstrakcijom digitalnog zvukovlja, sakupivši pritom internacionalnu reprezentaciju remiksera da u potpunoj umjetničkoj slobodi probiju led u renovaciji hrvatskog nacionalnog fenomena zvanog klapa, okončao je s visokom uspješnošću.
Klapsko pjevanje se u vokalno-tehničkom smislu ne razlikuje značajno od drugih načina pjevanja. Razlika se prvenstveno odnosi na vokalnu stilistiku, tj. korištenje određenih pjevačkih izričajnih sredstava koji su tipični za klapsko pjevanje i koji imaju svoje zakonitosti.
Uz male preinake kroz 1000 godišnju povijest, od specifičnog dodatka liturgijskom pjevanju u crkvi, preko kreativnog vrhunca i samoopstojnosti u eri gramofonskih ploča 60-ih, 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća, pa sve do nategnute popularizacije kao autohtonog hrvatskog dobra i koketiranja sa estradom, klapska hermetičnost nikada nije pokazivala ambiciju da se makne sa ljetnog povjetarca u neko raskošnije, a kamoli jedno ‘cyber’ okruženje.
To se po prvi puta događa s albumom “Klape Remixed“, gdje klape jednostavno bivaju anektirane od strane izvanzemaljskih imperatora čiji je jedini naum bio ubacivanje njihovih vokala u neke nove originale.
Bez respekta po tradiciju koji je zamijenjen snažnom kreativnom aurom, studijski majstori Saša Miočić, Hecq, Jah Billah, te Sunao Inami ponajviše, snalažljivo su sasjeckali vokalne fraze na ‘layere’ odvodeći ih u širok spektar nepoznatog.
Pored većine remiksera koji su se odlučili za takav pristup, Chris Eckman je svojim aranžmanom doslovno oplovio cijelu pjesmu “Plavi putevi mora” i time izvukao maksimalni potencijal iz čitave priče, dajući privid prave suradnje s klapom Kampanel.
Osim njega, pravi kolaboracijski efekt još je jedino polučio domaći duo Restructive, dok su Rupert Huber iz Tosce i Ivan Kapec aka Capisconne ‘zanimljivo zapeli’ u nastojanju da sačuvaju naraciju teksta svojih predložaka, ili možda baš suprotno.
Tretmani glazbeno folklornih baština koje već dvadesetak godina dobivamo pod etiketom ‘world music’, variraju u mnogočemu. Od kvalitete do stila, dok se osnovno stilsko račvanje svodi na plesnu ili downtempo varijantu.
Za ovdje prisutne remiksere, te jasnoće ‘kojim od ta dva puta krenuti’ s klapskim pjevanjem jednostavno nije bilo. Njegova su svojstva jednostavno iznad standardne ritmike, harmonije i ugođaja, i utoliko je misija rekontekstualiziranja klapa bila pred strašno velikim izazovom.
Ono što na kraju svjedočimo je eksponencijalni skok za tretman folklora u digitalnom dobu, što nam potvrđuje 12 remiksiranih numera bez da se i jedan žanr u kojeg je klapa uvučena ne ponavlja.
Do sada neotkrivena kameleonska narav klape ili nedostatak pribranosti kod remiksera?
Prije ovo prvo, iako će puristi reći da se tkivo klapskog pjevanja ovdje potpuno izgubilo, da je emocionalizacija ili stručnije impostacija tona skroz relativizirana, no drugo nije ni bilo za očekivati kada imamo tako soničnu digitalnu pratnju koja se dominantno nameće.
Ali neka, s projektom “Klape Remixed”otvaraju se potpuno novi glazbeni ugođaji, što je u cijeloj estetici remiksiranja upravo ono najbitnije.
