100 % sigurna da ne rade krivo

Jedna od rijetkih dobrih stvari u Hrvatskoj devedesetih bila je underground scena iz koje su iznikli mnogi bendovi koje i danas rado slušamo, dok su se neki, nažalost, nepovratno ugasili. U ovom slučaju ugasli bend zove se Paruzija, na čijoj je ostavštini (preciznije, njene tri četvrtine) nastao novi bend po imenu Kiper koji je nedavno objavio svoj prvi album.

Ako ste kojim slučajem odrastali tijekom tih i takvih devedesetih, zacijelo se sjećate Paruzije, old school hardcore benda (možda najpoznatiji po CD-u “Tribute To Our Parents” u zajedničkom izdanju Anubisa i Earwing Recordsa, na kojem se pojavljuju zajedno s Analenom, FNC Diverzant i Five Minutes To Steve,) i njihovog stiha “I ne pitaj me otkud mi snaga – Boris, Zdravko, Pavle Jaga”. Umjesto Borisa (koji je danas uspješan teolog), ovoj postavi dodajte Sixa i dobit ćete imena koja se kriju iza naziva Kiper.

Trojka Jaga (vokal, gitara), Pavle (bubnjevi) i Zdravko (gitara) svirala je zajedno u gore spomenutoj Paruziji, a pojedinačno još u bendovima poput Razlog Za u bližoj te Patareni, Garage Monsters i Minus Cwaj u daljnjoj prošlosti, dok je Six (ex-Analena, Ha Det Bra) čovjek koji je godinama na sceni, bavi se izdavaštvom, bookingom, surađivao je u fanzinu Žedno uho, a nakon odlaska iz Analene prihvatio se upražnjenog mjesta basista u novoosnovanom bendu.

Ne radi se, dakle, o glazbenim početnicima, već o prekaljenim ‘veteranima’ domaće underground scene koji iskustvo broje u godinama provedenim po garažama, skloništima, klubovima i mjesnim zajednicama, te su, eto, u zrelim tridesetima odlučili da još nije vrijeme da objese instrumente o klin.

Ispočetka se o ‘novom bendu’ pričalo samo u uskom krugu ljudi, da bi zatim prvim svirkama (kojih je još uvijek jednoznamenkast broj) krenuli u ‘opipavanje terena’ (svirali su na zatvaranju Močvare, te u KSET-u kao predgrupa Hanson Brothersima), a krajem prošle godine snimili su te ‘iskipali’ deset pjesama objedinjenih pod nazivom “Krivo radim“.

S obzirom na njihovu glazbenu prošlost, očekivala sam (a vjerujem da nisam jedina) da će Kiper zvučati puno žešće, brže i agresivnije – no, ugodno me iznenadio pijevni punk rock, s tekstovima na hrvatskom koji će im definitivno priskrbiti više ženskih fanova nego što su imali u svim ostalim bendovima zajedno.

Uvodna stvar, “100 % siguran“, sa vrlo zrelim tekstom (“nikad nećeš shvatiti da mene bole tvoji pogledi / kad bi opet birao / u životu iste stvari bi radio i volio” ) i dostatnom dozom hardcore dinamike, već je na svirkama uživo ‘zamirisala’ kao prvi potencijalni hit te je i izabrana za prvi singl koji se već vrti po radio-stanicama. Njoj uz bok stoji i “Samo jednu noć“, možda i najemotivnija pjesma na cijelom albumu, sa stihovima kojima je teško odoljeti – “možda te imam posljednji put / okrećeš glavu, ali nisam ljut“.

Vjerojatno najžešća stvar jest “Slušam kako dišeš“, koja u refrenu odjednom potpuno mijenja ritam što joj daje na zanimljivosti, u nesretno-ljubavnu tematiku spadaju “Opet sam” i “Za tebe“, dok je “Igra brojeva” fini melodični punk komad laganog tempa, koji me nekako najviše podsjeća na ono što radi srpski bend Euforia.

Tekstovi Kipera krajnje su neobavezni, bez i najmanjeg pokušaja da budu angažirani, a jedan od meni najneobičnijih je “Zemlja” koja ima nešto od EKV vatra-voda-zemlja-zrak ‘štiha’ – “dišemo zrak, s mirisom proljeća / dišemo vodu, umornim plućima / dok gore vatre gore u brdima, osjećam toplinu pred našim licima… ližemo sol ispucanim ustima…“.

Ako bih Kiper usporedila s nekim od domaćih bendova slične orijentacije, mislim da bi im u melodičnim trenucima najbliža bila Mikrofonija, kada bi bila manje veseli punk, a više ka distorziranim gitarama usmjeren rock, dok mi od stranih bendova čak malo vuku na Therapy?.

Jedina zamjerka s moje strane jest neujednačenost albuma – naime, bez problema ću izdvojiti četiri-pet apsolutno odličnih, lako pamtljivih pjesama koje su smještene na samom početku, što dovodi do toga da i od ostatka albuma očekujete da vam lako uđe u uho, no onih preostalih nekoliko komada ipak nisu na razini prvih pet stvari.

Ono što je zanimljivo kod ovog albuma jest da ga je bend odlučio ponuditi na besplatan download putem svoje web stranice, što je dobar način da se dođe do što većeg broja korisnika, ali može biti dvosjekli mač, budući da su prema besplatnim izdanjima ljudi uvijek ponešto skeptični i potvrdu kvalitete traže u nekom renomiranom izdavaču.

Meni pak preostaje samo da vas uvjerim da je “Krivo radim” nešto što se zaista isplati preslušati, jer unatoč sugestivnom nazivu, sasvim sam sigurna da Kiper ne radi krivo.