070 Shake: Novi način života

    5359

    070 Shake

    Modus Vivendi

    Datum izdanja: 17.01.2020.

    Izdavač: GOOD, Def Jam

    Žanr: Alternativni R&B, Art, Hip-hop, Trap

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Don’t Break the Silence
    2. Come Around
    3. Morrow
    4. The Pines
    5. Guilty Conscience
    6. Divorce
    7. It’s Forever
    8. Rocketship
    9. Microdosin
    10. Nice to Have
    11. Under the Moon
    12. Daydreamin
    13. Terminal B
    14. Flight319

    070 Shake američka je glazbenica o čijoj prošlosti ne mogu previše napisati. S većinom sam zastao pred nepoznanicom, šetajući se drogom ispunjenim hodnicima turobne “Daytone”. Samo tjedan dana nakon, iste 2018. godine, glas je ponovno odjeknuo. “Ghost Town“, vrhunac podcijenjenog opusa gospodina Westa, koristio ga je s ciljem oslobođenja pojedinca od netrpeljivog tereta, opravdanja najmanjih razloga za postojanjem. Taj je glas bio nosilac pronicljivih misli, stežućih stvarnosti i benignih aspiracija, dok se iscijeđena emocija kao kolateralna šteta slijevala po neobrađenoj formi. Prvi smo ga put u cijelosti čuli na samostalnom “Glitter EP” – doduše neimpresivnom izdanju. I eto, na taj smo uradak već i zaboravili! Hvala bogu pa na ovaj nećemo.

    Modus Vivendi” prvi je studijski album 070 Shake te jedan gotovo avangardni prikaz mogućnosti suvremenog popa. Obećanja izdana na kolaboracijama s Nasom, Pushom T te Kanyeom ostvarena su bez labilne suzdržanosti. Ovdje je o glazbi poprilično jednostavno pričati pošto se ne mora ulaziti u suvisle eksploracije pojedinih komponenti – potreban je generalan pogled. Pored svega, služenje ‘vizualnim’ motivima/usporedbama prilikom sistematizacije poslušanog postaje iznimno korisno! Stvorena muzika iskače iz uređaja te na slušatelja djeluje poput kakvog trodimenzionalnog tijela u zagrljaju s njime. Osjetna je toplina, a posebno tekstura koja trljanjem o kožu odaje svaku karakteristiku – od britkih noževa koji sakate mišiće do toplih izdisaja koji ih naknadno liječe.

    Muziku podržava

    Produkcija pod vodstvom jedinstvenog Mike Deana fantastična je, uobličena u pulsirajuću matricu koja lako biva zamijenjena za kojekakav nezahvalan krajolik. Svaka nota, otpjevana riječ i instrumentalna digresija simbiotički se kreću, provlače kreiranim reljefom, prilagođavajući se njegovim nepravilnostima. Utjecaji trap, elektroničke te r’n’b i soul glazbe slažu se u sporadično bogat presjek šarenih slojeva koji, usprkos potezima nostalgije, čine futuristički izražaj pomno osmišljene i definirane estetike. Strukture pjesama, iako često tradicionalne, znaju razbiti uspostavljene norme pokojim ‘čudnim’ odlukama. Pozicija pripjeva i naglasci na njegovoj važnosti proizvoljno se mijenjaju, dok se sporadično uklanjanje hooka te prepuštanje slobodnom toku stihova može usporediti s Radiohead ekshibicijama “In Rainbows” ere – “Jigsaw Falling Into Place” naprimjer.

    Pohvalna je i međusobna povezanost trenutaka, percepcija da nekolicina narednih skladbi čini dijelove jedinstvene kompozicije. Navedeno osobito vrijedi za posljednje četiri pjesme koje čine određen mikro svijet unutar odveć ekspanzivnog svemira. Jedina stavka koja mi donekle kvari doživljaj jesu nepotpuno uređeni i povremeno antiklimaktički pripjevi. Nažalost, na određenim pjesmama taj centralni aspekt svodi se na lijenu repeticiju i nedorađenu eksperimentaciju – primjer su dvije središnje pjesme “Microdosing” i “Rocketship”. Drugdje, zamjetna teatralnost djela proizlazi iz suosjećajnog koncepta – zajednička potraga za suživotom nakon prekida. Zanimljiva je eksplicitna paralela s “Ghost in the Shell” prostranstvom (osobito na grafičkom prikazu albuma) koja se pronalazi u većini stilskih odluka.

    Ako je netko gledao dotičan film iz 1995., bit će mu vrlo jednostavno izjednačiti futurističku cyber punk arhitekturu sa zvukovnim podražajima “Modus Vivendi”. Mirenje tjelesnog s duhovnim ključan je aspekt, a rezolucija problema odvija se u samoj Shake. Zatečena emocionalna težina izražena je pjevanjem te čini uspješan kontrast s hladnom, donekle opustošenom naravi glazbe. Iako 070 Shake, pravim imenom Danielle Balbuena, nije tehnički izuzetna vokalistica, prisutna je jedva opisiva kakvoća koja očarava do mjere nemogućnosti udaljavanja od iznošenja melodije. Možda neosporiva ranjivost glasa te njegova uvjerljiva priroda doprinose doživljaju, no osobno bi sve postalo modernom ruševinom bez ono malo potrebne odlučnosti i snage koji nadu drže budnom. Privlačnost ne traži opravdanje u tehničkoj sposobnosti već u neiskvarenoj iskrenosti izražaja.

    Pjesme kao pojedinačni trenuci uglavnom zadovoljavaju. Dvodijelni uvod u djelo (“Don’t Break the Silence” i “Come Around“) nagovješćuje estetiku ostatka kompilacije te postavlja temelje željene dihotomije. Sljedeća “Morrow” čini gotovo genijalno ostvarenje suvremenog popa sklapanjem isječaka akustične gitare i sablasnih harmonija s kontinuiranom trap instrumentacijom. Kreativni napori dotiču zlato na “The Pines“, molitvi koja strukturom priziva nadležnost nekog zlonamjernog kulta, a naredna “Guilty Conscience” čini kaleidoskopski povrat na ideale osamdesetih. Iako je “Divorce” uredan moment atmosferskog trapa, nadolazeće “Rocketship” i “Microdosing” suviše su obične, u nedostatku kvalitetnog hooka (zapravo, dosadne su), dok “Nice to Have” doživljavam kao nenametljiv prijelaz u impresivan završetak albuma, prethodno spomenuti mikro svijet.

    Sačinjen od “Under the Moon“, “Daydreamin“, “Terminal B” i “Flight319“, složen kraj ne odmiče pretjerano od utemeljene topologije već unutar nje kroji eventualno razrješenje. “Daydreamin” možda zaostaje za ostalima (ponovno ustajali pripjevi), no onaj dugotrajan povik istoimene riječi odiše ljepotom. Skladbe se prelijevaju jedna u drugu, igrajući se teksturama i gradacijama obujma buke, tvoreći unikatnu ekspresiju muzičkog talenta. Ništa u mainstreamu nije usporedno s ovim! I tako završavamo – nadam se da je sve rečeno. “Modus Vivendi” fascinantan je debi koji samo može potaknuti daljnji rast. Kolekcija nije savršena i postoji pokoja tehnička manjkavost, no teško išta može zasjeniti demonstriranu ambiciju i njezinu uspješnu provedbu. Budućnost izgleda teži distopiji!

    Muziku podržava