058: Dalmatinska americana

Zadnjih nekoliko godina, Branko Mamut sa svojim istomišljenicima krenuo je u jednu americana priču želeći pokazati da jug Hrvatske može gajiti ljubav prema spomenutom žanru. Kako je ekipa već poprilično iskusna i sjećaju se starog pozivnog broja za splitsko područje, bilo je nekako logično da upravo pozivni 058 uzmu za svoje ime benda.

Moje upoznavanje s njima bilo je prije par godina u vrijeme odličnog singla “Hope Lies In A Miracle”. U to vrijeme s njima je bila i Ana Opačak koja se kasnije proslavila u The Voiceu, pa je napustila bend, dok ju je zamijenila mlađahna Nera koja je pjevajući u bendu proslavila i svoju punoljetnost.

Pomak od spomenute pjesme je očiti jer je bend od tad krenuo pjevati na hrvatskom, pa su pjesme postale mnogo pristupačnije domicilnom stanovništvu. Album “Žice od sna” svojevrsna je retrospektiva dosadašnjih singlova, a to je u današnje vrijeme kod nas vrlo čest slučaj. Znači, malo tog je neotkrivenog, već su tu spojeni svi šarmantni momenti splitske ekipe.

Ovako na prvu, mogu reći da je album vrlo melodičan, pruža dozu ljetne zabave i neobaveznog slušanja uz ispijanje koktela na plaži. Pjevanje na hrvatskom je moglo odvesti bliže komercijalnom pop zvuku, ali to se u konačnici nije desilo. Sve je fino i odmjereno zapakirano, pa iako smo dobili nešto popičniju varijantu americane, pjesme na “Žice od sna” su vrsno složene pjesme starih rutinera.

Iz tog razloga album lijepo klizi, pjesmu za pjesmom dobivamo ljepotu dalmatinske americane šarmantnih melodija i neke pozitivne vibre koju je lijepo slušati. Sve završava stihom ‘neka glazba kaže sve’ i upravo je to i glavni motiv kojeg 058 žele pokazati. Mislim da su u tome i uspjeli.

“Žice od sna” je opuštajući album, idealan za predstojeću ljetnu sezonu, posebno zato što smo pjesme već mogli upoznati. Imaju taj američki štih, a opet su sasvim naši. Ovo je dobar spoj dalmatinskog/mediteranskog popa i americane, ovo je dalmatinska americana.