Postoje ljubavi koje se sustavno razvijaju, rastu i stižu do vrhunca… A postoje ljubavi koje eksplodiraju odmah i onda polako blijede. Ovo je priča o ovoj drugoj vrsti – Hladno pivo i ja.
Nakon 100-tinjak koncerata, izlizanih kazeta (da, zbilja smo imali kazete!), naučenih tesktova, privikavanja na novo, vraćanja na staro i dubokoumnih razgovora, čini se da je došao kraj. Došli smo do zadnjeg križanja – ja ću na jednu, a oni na drugu stranu.
Krajnji sud samo će zapečatiti užasno subjektivan popis albuma i blasfemično “Džinovski” ne staviti na prvo mjesto (?!) Za kraj, vječno vam hvala vam na jednom od najboljih glazbenih vikenda provedenih u KSET-u!
Najbliže jednoznačnoj kompilaciji onoga što ljubitelji žešćeg i ozbiljnijeg ne vole kod Hladnog piva. Pjesme o facebooku i kotlovini daleko su od onog pravog i moćnog kritiziranja našeg malog šupka svemira.
Lagani uspon prema bržim stvarima (“Žena”), ozbiljnijim temama (“Firma”), i poskočicama (“Dan oslobođenja”) koje bi rasplesale i najčangrizavijeg metalca.
Album koji se nekako sakrio u čudnim vremenima za našu državu i nakon najmoćnijeg uvodne trilogije u povijesti naše diskografije. Ulazak trubica u prvi plan (“Politika”), posljednji trzaji punk brzine (“Debeli” i “Svirka”) i jedna od najljepših laganica koje je Mile ikad napisao – “Motor”.
Hit do hita! Gostovanja u filmovima (“Superman”) i Hladno pivo napokon ulazi u konkretni svijet mainstreama. Moćan i masan rock zvuk (“Carstvo pasea”) odgojio je jednu cijelu novu generaciju HP fanova.
Nakon prodavanja novina na raskršćima, samostalnog upravljanja kombijem na turnejama i životarenje, ovo je – nama apsolutno nerazumljivo i nevjerojatno – prvi album na kojem je Hladno pivo zaradilo (?!) I neka su! “Teško je ful biti kul” odmah nam je opalila šamar, a “Samo za taj osjećaj” postavila upitnike nad budućnošću.
Najlegendarniji od najlegendarnijih, ali ima razloga što je jedva našao mjesto na pobjedničkom postolju! Zato što im je apsolutno ravan i jednak, ali već je sigurno dobio svoje pohvale, zasebne koncerte i apsolutno previše pjevanja “Pjevajte nešto ljubavno” i, sad već polako, iritantne “Bubašvadbe” i “Sarmu”.
Sa snagom “G.A.D.-a” ali i puno boljom produkcijom i zvukom stvorili su sami vrh piramide! “Roštilj” mi odavno ide na uši van, ali zato bisere “101” i “Krepaj, budalo!” (jedina koju nikako nisu odsvirali na koncertima u KSET-u!) slušam na apsolutno svakoj vlastitoj auto-kompilaciji. Album njihove karijere i našeg desetljeća!
Najbolji najlošije snimljen album, ne u povijesti Hladnog piva, ne u povijesti hrvatskih bendova, nego u povijesti muzike! Bezbrižnost i agresija “Razmišljam”, “Country”, “Rigoletto”, “MTV”, epska “Usamljeni u gomili” i power balada “Tišina”. Nema loše sekunde!
