Ako se o nekom bendu govorilo među svim generacijama, ako ga je i baba u ustima imala, onda je to Let3.
Trideset godina i deset albuma. Trideset godina i sanduk čepova. Brnjica. Ruža. Ocvalih i ocvjetalih. Kuraca i pički. Ako riječki rock ima lice za naslovnice svojih antologija onda su to Let3, odnosno brkati dvojac Prlja i Mrle i sve njihove transformacije i prateće snage kroz dva stoljeća. Let3 volimo jako. 
Autor teksta od malih je nogu i pokakanih gaća poklonik, pa je zadaća posložiti ih od najgoreg prema najgorem bila zločesta kazna urednika. Valjda neće dobiti kurcem u čelo od brkana na sljedećem koncertu.
Tja, “Kurcem do vjere” je doista najtužniji dio letovske antologije: skoro desetljeće od pravog studijskog izdanja, poklonici i mrzitelji već su ‘oguglali’ na isforsirano parodiranje u medijima i javnosti, a samo je izdanje ništa više nego li reciklaža i navlačenje sporadično (ne)objavljenih materijala. Oni su sami po sebi nekreativni i nezanimljivi, kao što je bio i sam dugotrajni pseudo-kritičarski projekt Mrle i Prljeta protiv hrvatskih vlada u nestanku. 
Ovo možda jest dugoiščekivani povratak nabrijanim i ljutim korijenima, ali tko od vas zna riječi ijedne pjesme s ovog albuma? Ili naslov ijedne pesme? Možda je razlog to neprestano drvljenje po istim spikama gdje nije jasno kad performans završava a glazba prestaje i uslijed čega bend postane dosadan publici. Možda da je nakon zatišja ovo došlo kao bura… Ali nije. Možda… Ah, PNN, pardon,ŠBB KBB…
Ovo bi izdanje nesnimljenog materijala ograničeno na 500 primjeraka moglo uskoro postati vrijedan relikt zbog svoje prilično nečujne konceptualne smjelosti a kao takvo i zbog dva desetljeća od njegove objave. Pet brkatih jaja gleda s naslovnice…Tralalalala: ovo je jedan od najboljih performansa riječkih anti-glam rockera koje još uvijek možete i posjedovati ako ga naručite na Svemrežju. Ništa rečeno – puno kazano! Ipak, kako ga objektivno rangirati na ljestvicu gdje sudimo muziku?
Svakom kurcu treba pička, kaže teorija evolucije i pornografskih stranica pa uslijed studijske pauze od prethodne uspješnice Letovci započinju gotovo vječnu turneju gdje se snimilo i ovo fantastično izdanje popraćeno efikasnom promidžbenom beštijom. U vrijeme objave “Žive pičke” Let3 postaje glas protiv nacionalnog, nacionalističkog i crkvenjačkog establišmenta. Svoju konceptualnost i teatralnost dovode do novih razina u hrvatskom glazbenom Svemiru pa objavljuju “pičkastu” bombonijeru punu iznenađenja kakve bi i Forest Gump poželio, a u povijest i kulturološke se studije upisuju provokacijama na javnoj nam televiziji, plutenim čepovima, interaktivnim scenskim nastupima i borbom protiv represivnih ideologija. Ali dok ih slušaš lajv, živ si do ibera ili do… Poskočno i frenetično!
Ako su publiku zaveli parodijom “Jedine”, onda su je bespogovorno kupili parodijskim ali finim i vrsnim albumom “Bombardiranje Srbije i Čačka”. Bilo je to tamo početkom Sanaderove ere gdje su se u Letovcima prepoznali entuzijasti narodnjačkih melosa i turbo-folka koje su riječke letovske pičke uplele u rokačinu i elektroniku. Sve je to na prvo slušanje kič, ali kontroverzni album iz koje su stvorili regionalni narativ sličan je Bowiejevoj eri Ziggyja Stardusta kojeg i dalje koriste: Let3 ovdje postaju umjetničke persone i nadrastaju sebe kao glazbenike. Nažalost, nakon dvanaest godina rekli bi i preživaju isti đir.
Poslijeratno izdanje snimano u Ljubljani, Rijeci i Zagrebu kakvo je trebalo hrvatskoj rock sceni. Vrlo je jednostavan razlog zašto je “Živi kurac” antologijsko izdanje: Let 3 na njemu uglazbljuje adrenalin i dopamin, a verbalizira demokraciju s ruba i dna hrvatskih okvira, bez zadrške i straha. Njime se okrunjuju za kraljeve pozornice rocka jer pokazuju da se pravi rock bend ne sluša studijski nego znojni, poderanih grla, istegnuta vrata i razbijenih glava u vlažnim, zadimljenim i mračnim klubovima.
Ništa nije gnjevnije i sarkastičnije od muškarca ranjena srca: teme koju će svaki kreativac eksploatirati dok je svijeta i civilizacije jerbo je ova bol univerzalna i rano nas počinje moriti. Takve su tegobe još Mrleta u Termitima mučile a nisu ga napustile ni za ovog benda. Kao što je odavno autor ovih slova napisao, “El Desperado” je kompilacija kojom Let 3 postaje bend s pedigreom gdje sav gnjev pa izbačen prvim albumom zamjenjuje lukav i zajedljiv tekst te veseliji karakter. On će ih već nadolazećim albumima učiniti vladarima hrvatske rock-scene.
Prvo pa mučko! Trebalo je imati muda 1987. provocirati vlasti i društvene norme, pankerisati se po riječkim rupama, a “Two Dogs Fuckin” je ploča s mudima razbješnjela vola bez pardona i cenzure. Njime se pokrenula priča, rušili se tabui kao kulminacija i kombinacija najboljeg od Termita, Strukturnih ptica i prethodnog Leta 2.
Lirski cinizam na maksimumu. Tekstopisanje im nikad prije i nikad poslije nije išlo ovako glatko. Nadahnuće hrvatskim, ovdje uglavnom istarskim, folklorom započinje ovim ratnim albumom. Evo i jedne trivije: Hum je čaroban kontekst nastanka ovog albuma zbog kojeg je i sam odabir naslova jasan. Zato i punkersko-rockerski žar ovdje definitivno jenjava, ali Let 3 njime oblikuje svoj identitet i prepoznatljivost koji ne nastaju više iz revolta nego alternativnog promišljanja s hrvatske scenske margine. 
Budimo realni, rek’o bi Kazo, ovo je milenijski album! Htjeli ili ne htjeli, s ove se balkanske bakanalije pjesme ore i skoro dva desetljeća od objave; sinkronizirano se dreče grla na “999” ili “Profesora Jakova” a ovdje se začelo drugo najpopularnije izdanje riječkih brkana — “Bombardiranje Srbije i Čačka”. “Jedina” dolazi u tada novom letovskom ruhu, u čak tri istovremeno objavljena izdanja s malim audio-vizualnim razlikama: novi članovi s Prljom i Mrletom dvije godine rade kao Afrikanci, sljubljuju žanrove ali i glazbena imena u najozbiljnijem glazbenom izdanju, iako to sam pogled na ovaj kanconijer ne bi tako sugerirao. Namjerno provokativni i promišljeno kontroverzni, Let 3 “Jedinom” oblikuje svoju etiku i estetiku kakvu danas prepoznajemo.
