Albumi Green Daya: od najgoreg do najboljeg

1990

12 albuma i nekih 30 godina karijere. Nije baš lako kada ti desetljeća prođu ispunjena plodonosnim i kaotičnim vremenima, ali i ogromnim komercijalnim amlitudama.

Dva ultimativno uspješna albuma bila su dovoljna da ti omoguće da radiš što hoćeš, pa da izbaciš i nešto za sebe i nešto za rijetke. U toj priči postaješ veći od vlastitog žanra i netko odluči sve tvoje albume nekako poredati – po kvaliteti, po uspješnosti, po smislu, po iskrenosti? Zajebano, zbilja zajebano…

Muziku podržava


10. “Uno, Dos, Tre” (2012.)
Muzička (pre)ambiciozna trilogija podijeljena je na tri albuma koji su izašli iste godine, a u biti predstavljaju period u kojem su bili ‘najproduktivniji’. Kvantitativno jesu, možda i idejom jesu jer su prvi napravili kao svoj pop-punk, drugi su nazvali neslužbenim albumom njihovog pseudonima Foxboro Hot Tubs, a treći kao stadionski rock. No, rezultat je neuravnotežena i premasovna nakupina pjesama koje će tek kasnije, Billie Joevim pucanjem na pozornici, pokazati turbulentno vrijeme radi kojeg ta braća blizanci nisu dobili promociju kakvu Green Day inače radi.


9. “39/Smooth” (1990.)
Album koji se čini kao američka inačica onoga što inače zovemo demo snimka, no kasnije reizdanje/kompilacija pod potpuni(ji)m imenom “1039 / Smoothed Out Slappy Hours” pokazuje da je nekako preživio test vremena. Ako i nije, barem “Going To Pasalacqua” jest! I još jedan detalj – tadašnji bubnjar John Kiffmeyer odlučio je studirati. Valjda mu se nije činilo da će Green Day postati takvo čudovište. “Dok jednom ne smrkne, drugom ne svane” rekao bi Tre Cool (ili službeno Frank Edwin Wright III).


8. “21st Century Breakdown” (2009.)
Kako popratiti “American Idiot”?! Vjerojatno nikako, no Green Day su probali sličan pristup – bogato izdanje, još jedan pokušaj rock opere s nekoliko upečatljivih singlova (“Know Your Enemy” i “21 Guns”), no činjenica je da su u to vrijeme pokušavali preskočiti najviše zvijezde na nebu, a moguće da su se shvatili i mrvicu preozbiljno s tim političkim rock stavom. Vremena nisu bila toliko plodonosna za biti veliki američki revolucionar (ili barem – američki idijot)


7. “Warning” (2000.)
Prijelaz između desetljeća, stoljeća i tisućljeća nije samo za Green Day bilo zbunjujuće vrijeme. Velike promjene na rockerskoj sceni, neki novi trendovi i ultimativno party vrijeme za glazbenu scenu. Tako su se i oni okrenuli svojim istraživanjima. Malo više ska, malo više surf, malo više folk. “Minority” je dobar pokazatelj.


6. “Kerplunk” (1992.)
Ovo je prvi put da su Green Day okrenuli pokoju poduzetničku i izdavačku glavu. Još jedan definirajuć album koji će pravim fanovima imati posebno mjesto u srcu, a i današnjica bez problema zna biti obojana evergreenovima “2000 Light Years Away” i “Christie Road”, pa čak i ranom verzijom “Welcome To Paradise”.


5. “Revolution Radio” (2016.)
Nakon podosta godina – prvi jednostavan, normalan i običan – album. Nikakva trilogija, nikakav konceptualni album, nikakva rock opera… Nakon cijelog desetljeća Armstrong je trezveno pogledao realnost i shvatio da se još jednom moraju razmahati onime što im ide – zadovoljavanjem vlastite duše, ali melodije koje će zadovoljiti radijski svijet. To što svijet trenutno i nije nešto ekstra revolucionaran – nije njihova krivnja. “Still Breathing” ori se iz američkih tinejdžerskih grla.


4. “Insomniac” (1995.)
Isto kao što je “21st Century Breakdown” trebao, probao i neuspio popratiti “American Idiot”, tako je “Insomniac imao nemoguću misiju zadržati bend na vrhuncu albuma “Dookie”. Kako? Nikako… Široj publici mračnije riječi i tamniji pristup nije mogao osigurati pop-punk razbibrigu, no danas taj album ponosno strši u diskografiji.


3. “Nimrod” (1997.)
Čak 18 pjesama obilježila su manje primjetan dio karijere, ali prva balada benda vjerojatno je dovoljno da prosječan album digne iznad prosjeka. Pobogu, nema te plaže ili oproštaljke od srednje škole na kojoj se  nostalgično ne zapjeva “Good Riddance”!


2. “American Idiot” (2004.)
Deset godina trebalo im je da se usklade kazaljke na satu i da se planeti poslože da naprave album savršen za to vrijeme – Bush je vladao, Irak je gorio, a hitovi su se redali! “Wake Me Up When September Ends” se sad već tradicionalno posta društvenim mrežama kad nastupi hladniji listopad.


1. “Dookie” (1994.)
“Dookie” više nije jedan od albuma Green Daya. “Dookie” je postao legenda, kult, institucija, pa možda čak i dio glazbene literature srednjih škola u nekakvoj ružičastoj budućnosti. Nema pjesme koja ne razvaljuje. “She” je klasik nad klasicima, a i sama dolazi tek nakon 4 prava singla! Ne moramo ih ni nabrajati. Zar ne?!

0 Shares
Muziku podržava