Mahnito i zaljubljeno pohađanje svakojakih koncerata diljem Zagreba, Hrvatske, Europe i svijeta dovelo je do toga da sam neke bendove pogledao desetak puta, a neke koje volim možda i najviše – nikada.

Nelogičnost vezana za Foo Fighterse ispravljena je tek nedavno, sveprisutni ‘skakač iz paštete’ Dave Grohl iz svog nam je trona dao za razmisliti, pa smo poslagali po redu albume koje je objavio. Ovoga puta – samo od glavnog benda. Zadatak – odvratno težak!

8“In Your Honor”

 

Kažu da najžešći likovi rade najbolje laganice, ali koliko god volimo čuti Grohla kako pjevuši pored akustične gitare, jedan cijeli takav disk na ovom albumu jednostavno je – previše. Ako netko više voli tu njihovu stranu, bolje je u ruke dobiti, osobno jednako nepotreban, live album “Skin and Bones”. S druge strane – imati istetovirane riječi pjesme “The Best of You” vjerojatno govori samo za sebe!

7“There Is Nothing Left To Lose”

Prvi album na kojem je bubnjeve snimio Taylor Hawkins i prvi album na kojem su Foo Fighters postali pravi bend! Vjerojatno najvedriji i ‘najljetniji’ njihov album, čak nekako i neobavezan, a opet prvi za kojeg su osvojili Grammya. “Learn To Fly” najbolji je pokazatelj svega navedenoga.

6“One By One”

Album oko kojeg su se skoro raspali, album oko kojeg se Hawkins uspio predozirati i album s kojeg, kako sami Grohl kaže, je četiri pjesme dobro, a preostalih sedam više nikad u životu nisu svirali. Ipak, možete li prigovoriti nečemu što na sebi nosi evergreen “All My Life”?!

5“Echoes, Silence, Patience & Grace”

Svojevrsni prijelazni album. Omeđen još eksperimentalnijim duplim rock-akustičnim albumom prije njega i povratkom na staze slave albumom poslije njega, “ESPG” će vjerojatno opet biti zapamćen singlovima “Pretender” i “Long Road To Ruin”.

4“Sonic Highways”

Album oko kojeg se više govorilo o temi, načinu njegovog snimanja i inovacijama koje Grohl želi postići na suprotan način – povratkom u prošlost. Album prije kojeg je Grohl toliko bio prisutan da se pauza od dvije i pol godine od “Wasting Light” nije ni osjetila. Zašto? “Sound City” album i dokumentarac su učinili svoje, a “Sonic Higways” ipak putovanje američkim gradovima obilježio odličnom “Feast and Famine”.

3“Foo Fighters”

Ovo u biti još uvijek nisu Foo Fightersi, već Grohlov sramežljiv pokušaj da nešto izbaci, ali i da makne pažnju sa svoje ranjene i zbunjene duše. Zvuk je i dalje više grungy nego stadionski i sve je još ležalo na lo-fi temeljima. I onda čujete “I’ll Stick Around” i “Alone + Easy Target”! Album, kada je izašao činio se kao jednokratan projekt. Dvadeset i nešto godina kasnije – gledajte u kakvo čudovište se pretvorilo ime Foo Fighters!

2“Wasting Light”

Povratak moćnog i konkretnog Foo Fightersa, ponovno ubacivanje Pata Smeara u bend i gostovanja koja su vratila najsretnije i najslavnije dane – Butch Vig kao producent, Krist Novoselić na “I Should Have Known” za maksimalno moguć povratak Nirvane i neprežaljeni Lemmy kao glumac u spotu “White Limo”. Većina stvari dostojna singlova i osjećaj da je ovaj bend na jako ugodnom mjestu svoje karijere. Pored “Rope”, “Arlandria” i “Walk”, treba veliku šansu dati, primjerice, “Miss the Misery”.

1“The Colour And The Shape”

Jedan od rijetkih potpuno bezgrešnih, savršenih i mega-kompletnih albuma koji stoji među 500-tinjak orginalac na polici u ‘radnoj’ sobi. Ok, “Everlong” i “My Hero” nije teško prepoznati kao vječne evergreenove, ali kako onda opisati vječne favorite “Hey, Johnny Park”, prekrasnu “February Stars” ili “Enough Space” (koju je napisao “samo za skakanje publike”)? Remek-djelo. Najbolji album. Od Foo Fightersa! Od bilo koga! Ikad!

143 Shares