Izdavanjem albuma “The Back Room” 2005., Editors su bombastično najavili svoj ulazak na indie rock scenu na kojoj su ostali vrlo prisutni do danas.
Album prvijenac označio je malu revoluciju oživljavanja post-punk žanra i Editors su tu odigrali veliku ulogu. Kao bend s Otoka, gdje dosta bendova svira sličnu glazbu, Editors su uspjeli napraviti malu razliku i distinktivan zvuk kojega su vremenom pomalo mijenjali, tako da su prva tri albuma najviše post-punk, iako su već s trećim “In This Light And On This Evening” eksperimentirali s elektronikom. Četvrti album zvukom je bio dosta različit od ranijih izdanja, dok je aktualni, peti album donio još novoga u kombinaciji sa starim zvukom, no ipak u konačnici “In Dream” je pokazao kako Editors znaju eksperimentirati s novim zvukom, a opet zadržati svoj potpis.
Ovaj bend ima kvalitetnu diskografiju i svoj unikatni zvuk po kojem se uvijek mogu prepoznati te prekrasan i snažan vokal Toma Smitha koji je zaštitni znak benda. U svojoj karijeri nisu napravili album podbačaj, iako su prva dva ono zbog čega Editors jesu tu gdje jesu.
Zadnji album Editorsa zvuči kao nešto potpuno novo, a opet tako poznato. Mnogo je manje post-punk, a više elektronika. Svakako najviše eksperimentalan album od svih jer se mogu čuti razni stilovi, od elektronike, popa, syntha do post-punka. Ovim albumom i jesu htjeli dokazati da pop i eksperimentalna glazba mogu ići zajedno i to u konačnici i jest ovaj album – uspio eksperiment jer album obiluje snažnim pjesmama, kao i onim laganijim, ali sve to upakirano u rafinirani zvuk po kojem su Editors poznati.
Četvrtim albumom Editors su iskazali stremljenje ka pop-rocku. Iako u podtekstu i dalje stoji tipični Editors zvuk, pjesme su opuštenije i svjetlije za razliku od mračnijih prvih izdanja. “A Ton Of Love” i “Formaldehyde” pokazuju kako je albuma na pola puta između post-punka i klasičnog indie zvuka. Gitarističke dionice nisu toliko intenzivne kao prije. Cijela je priča pomalo smekšana, što dokazuju i tekstovi koji su na ovom albumu jednostavniji, pitkiji i manje metaforični nego prije. 
Trećim albumom Editors su otišli korak dalje i počeli eksperimentirati s elektronikom. Iako se ponekad kaže za ovaj album da je njihov najmračniji, ipak posjeduje stanovitu suptilnost zvuka koja je postignuta ravnotežom između post-punka i elektronike. Tekstualno je Smith na ovom albumu dao najviše od sebe jer od samih naslova pjesama (“Bricks and Mortar”, “Eat Raw Meet –= Blood Drool”) do tekstova koji su prepuni metaforike i zakučastih značenja. Album je mračan upravo zbog takvog spoja zvuka i tekstova. I danas je “Papillon” jedan od najvećih hitova benda i upravo su ovim albumom Editors zapečatili svoj status jednog od najkvalitetnijih bendova proizašlih iz preporoda post-punk žanra.
Ovaj box-set sadrži prva tri albuma te b-strane i raritete koji su pravo blago benda jer su stvari poput “The Diplomat”, “Heads In Bags”, “A Life As A Ghost” i “Colours” možda najbolje stvari koje je bend napravio u svojoj karijeri. Osim tri albuma, box-set je podijeljen u četiri cjeline sa stvarima koje je bend mogao, a možda i trebao, izdati kao studijske albume jer zvuče zaista editorski i hitoidno. Rariteti benda su i obrade “Orange Crush” R.E.M.-a i “Abel” The Nationala, ali se ne nalaze na ovom izdanju, no samo su dokaz kako su neobjavljene stvari Editorsa jednako jake kao i studijska izdanja.
Drugim albumom Editors su intenzivirali svoj post-punkovski zvuk i još ga više rafinirali. Ovdje je već bilo vidljivo što bend može i koliki je njihov potencijal. Album je ujednačen u smislu da su sve pjesme dovoljno hitoidne da kao cjelina funkcionira odlično i nema slabe stvari na izdanju. “Smokers Outside The Hospital Doors” i danas je hit, dok su “The Racing Rats” i “Escape The Nest” najeklatantniji primjer zvuka po kojem je bend poznat.
Prvim albumom Editors su napravili pravi boom na Otoku. Ubojitom kombinacijom post-punkovskih gitara, Tomovog vokala i zvukom koji osvaja na prvu, podigli su ljestvicu visoko za sve bendove proizašle iz oživljavanja post-punka. Zapravo je to pionirski album po mnogočemu jer je na njemu objedinjen mračni zvuk s hitoidnim pjesmama koje su dovoljno jake da dopru do šire publike, a s druge strane, ponekad previše eklektične da bi bile na vrhovima top-ljestvica. “The Back Room” će još dugo ostati najkvalitetniji album Editorsa, ali i cijelog jednog glazbenog stremljenja kojeg nazivamo post-punk. Teško će biti nadmašiti ovaj album jer je izdan u pravo vrijeme i bend je osjetio kako treba napraviti kvalitetno izdanje s velikom energijom i hrabrošću suočavanja s novim.
